'Junak u sjeni' Mario Vargas Llosa (Vuković & Runjić; prevela Divna Ćurić)

I opet, kao i toliko puta u životu, Felícito se prisjetio riječi svog oca na samrtnoj postelji: 'Nikad nikomu ne dopusti da te gazi, sine. Ovaj je savjet jedino što ćeš baštiniti.' Poslušao ga je i nikad se nije dao gaziti. I sa svojih preko pola stoljeća na plećima već je bio prestar da bi mijenjao navike.

Junak iz sjene prati usporedne priče dvojice junaka: Felícita Yanaquéa, pedantnog i milodušnog malog poduzetnika iz Piure suočenog s ucjenom, te Ismaela Carrere, uspješnog poslovnog čovjeka, vlasnika osiguravajuće tvrtke iz Lime, koji svojoj dvojici sinova, lijenčinama što mu priželjkuju smrt, smišlja neočekivanu osvetu. Obojica su na svoj način samo- zatajni buntovnici koji nastoje preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom. Dok Ismael prkosi svim ustaljenim pravilima svoga staleža, Felícito ostaje vjeran elementarnim načelima i suprotstavlja se ucjeni. Oni nisu utjelovljenje pravednika, no uspijevaju se uzdići iznad uskogrudnosti svog okruženja kako bi živjeli u skladu sa svojim idealima i snovima.

Na stranicama romana ponovno nailazimo na stare znance: narednika Litumu, don Rigoberta, doñu Lucreciju i Fonchita, ovaj put smještene u Peru u gospodarskom procvatu. Knjiga odiše humorom, odlikuje se i elementima melodrame, a Piura i Lima u njoj nisu samo fizički prostor, nego kraljevstva mašte nastanjena junacima velikog pisca Marija Vargasa Llose, dobitnika Nobelove nagrade za književnost.

'Eksperiment' Myrta Azina Chronidi (VBZ; prevela Nives Fabečić Bojić)

'Eksperiment', roman ciparske spisateljice Myrto Azine Chronidi, može se opisati kao 'istraživanje o erotskoj ljubavi i duši'. Dva glavna lika, Ona i On, odlučuju se upustiti u svojevrstan eksperiment: zajednički napisati književno djelo i uspjeti u onome u čemu drugi nisu, a to je ostvariti istinsku suradnju i jedinstvo svojim pisanjem, propitujući istodobno jedno od najvećih ljudskih iskušenja – požudu. Da bi se potpuno mogli posvetiti pisanju, tijekom eksperimenta moraju se suzdržavati od spolnog čina i potisnuti pobuđeni libido. Ona je samosvjesna žena koja drži do svoje slobode. On je 'mudar čovjek koji, baš kao i Sokrat, vjeruje da jedino zna da ništa ne zna'. Tijekom pisanja oni se otkrivaju jedno drugome, a njihove priče refleksija su njihovih osobnosti, emocija, nagona te percepcija njihova odnosa. Rezultat ovog eksperimenta fluidna je i poetična proza, niz priča u kojima se isprepliću teme poput ljubavi, seksa, religijske ekstaze, psihijatrije i mitova. Myrto Azina Chronidi za 'Eksperiment' je 2010. dobila prestižnu Nagradu Europske unije za književnost, a knjiga je prevedena na nekoliko svjetskih jezika, među kojima su engleski, njemački, češki i srpski.

Myrto Azina Chronidi rođena je 1961. u Nikoziji (Cipar). Počela je pisati vrlo rano, a prve nagrade za poeziju i kratke priče osvojila je u uglednoj Gimnaziji Pancyprian, koju je pohađala. S nepunih šesnaest godina objavila je svoju prvu knjigu Dnevnik 1974. Nakon gimnazije studirala je medicinu na Sveučilištu Friedrich Wilhelm u Bonnu. Specijalizaciju iz obiteljske medicine završila je u sveučilišnim bolnicama u Bonnu i Solunu. Od 2007. radi u ciparskom Zavodu za javno zdravstvo. Kritika hvali njezin moderan i nekonvencionalan stil pisanja, a njezine kratke priče objavljene su u mnogim književnim časopisima i dvjema nacionalnim antologijama. Uz 'Dnevnik 1974.' (1977.) i 'Eksperiment' (2009.) objavila je još dvije knjige: 'Patologija' (1987.) i 'Rachel' (1997.)

'Seiobo je bila tamo dolje' Laszlo Krasznahorkai (Oceanmore; prevela Viktorija Šantić)

'Seiobo je bila tamo dolje' knjiga je 17 međusobno povezanih priča, 17 poglavlja usložnjenih po Fibonaccijevu nizu, strukturno nalik progresiji spirale. U svakome pojedinom poglavlju, čija se radnja odvija na najrazličitijim mjestima, u različitu vremenu: od Venecije i Atene do Kyota, od pretpovijesti do danas, istražujući istočnjačku estetiku (japansko kazalište no, šintoističke rituale ), bizantsko slikarstvo ikona, djela talijanske renesanse, baroknu glazbu, arhitektonska čuda Alhambre.

Poznati mađarski pisac Laszlo Krasznahorkai strpljivo i minuciozno pokušava prodrijeti u procese umjetničkog stvaranja. Čitatelj se susreće s umjetnicima koji svojom vještinom, nadljudskom predanošću, pokušavaju stvoriti ljepotu, a okruženi banalnošću svakidašnjeg života, s ljudima koji se nastoje usredotočiti na taj trenutak nadahnuća, trenutak kada je možda božica Seiobo sišla s neba, trenutak potreban da bi se stvorila umjetnost.

Krasznahorkai je i u ovom ostvarenju ostao vjeran svojemu stilu: smjela struktura djela koju gradi na ritmički ugođenu tijeku dugih meandričnih rečenica koje se protežu na nekoliko stranica, ali zahvaljujući majstorskoj lakoći i prirodnosti izvedbe, čitatelju podaruju književno djelo vrhunske umjetničke vrijednosti.

'Preko granica' Saadat Hasan Manto (Ibis grafika; preveo Krešimir Krnic)

Saadat Hasan Manto (1912. – 1955.) dugo je slovio kao enfant terrible urdske književnosti. Birajući ponekad teme koje njegovi suvremenici i književni kritičari, a osobito dežurni dušobrižnici, nisu smatrali prikladnima za pristojnu lijepu književnost, Manto se tijekom cijelog svog književnog stvaralaštva borio s lažnim moralom i njegovim zagovornicima. Sasvim osobit, ali do krajnosti iskren i u književnosti i u privatnim odnosima, izazivao je podjednako divljenje i zgražanje.

U opusu koji obuhvaća preko 250 pripovijedaka, stotinjak radio-drama i brojne eseje o suvremenicima, Manto je dao presjek indijskog i pakistanskog društva u onim segmentima koji često ostaju zakriveni oku čitatelja. Njegovi su junaci često ljudi iz polusvijeta – svodnici, prostitutke, kockari – ali često i sasvim obični ljudi u neobičnim, iščašenim životnim situacijama. Unatoč povremenom karikiranju likova, Mantu ništa nije crno-bijelo, nitko nije apsolutno dobar ili apsolutno loš. Vješto izvrćući situaciju i motive djelovanja svojih likova, Manto nas vodi od opovrgavanja k odobravanju i uči nas da u svijetu i zajednici oko sebe pronalazimo nešto pozitivno i u onim okolnostima i osobama koje smo isprava skloni prezreti i odbaciti. Osobitu pozornost Manto posvećuje strahotama koje su se događale nakon podjele Indije i Pakistana 1947., i njegove pripovijetke smatraju se ponajboljim književnim obradama te teme u potkontinentalnoj književnosti uopće.

Zbirka 'Preko granica' donosi četrnaest Mantovih pripovijedaka koje daju dobar pregled tema koje su ga zaokupljale i prvi put u našu književnu svakodnevicu donosi s izvornika prevedenog autora koji je svojom kvalitetom zaslužio da u njoj bude prisutan već davno prije.

'Hall ili izum tuđine' Jochen Kelter (Fraktura; preveo Davor Beganović)

Gonjen neodoljivom potrebom da konačno završi svoju pripovijest, sredovječni pisac Hall kreće trajektom iz Ancone prema Patrasu. Dok luta grčkim zaseocima pokušavajući prionuti na posao, muče ga uspomene na ženu koju je volio, rat u bivšoj Jugoslaviji tijekom kojeg je nehotice bio upleten u šverc oružja i prijatelje u Sarajevu koje je iznevjerio. Unatoč tome njegova priča kreće s mrtve točke, a u njoj dočarava život venecijanske glazbenice i Cavallijeve učenice Mariane koja je za umjetnost spremna žrtvovati sve, pa čak i sreću svoje djece.

U svojem romanu 'Hall ili izum tuđine' Jochen Kelter majstorski vodi dvije paralelne priče, obje dinamične i posvećene ljudima kojima umjetnost postaje utočište od stvarnosti. Kelterova atmosfera toliko je živa da njegovo putovanje kroz vrijeme gotovo ostavlja bez daha, a četiri se stoljeća odvrte u tren oka.

Jochen Kelter (Köln, 1946.) studirao je romanistiku i germa­nistiku u Njemačkoj i Francuskoj. Predavao je u Njemačkoj i Švicarskoj, kamo se preselio 1969. Od 1978. do 2015.

objavio je trinaest zbirki poezije, od kojih su najnovije 'Hier nicht, wo alles herrscht', 2014., i 'Möwen von Sultanahmet', 2015. Dvojezično izdanje njegovih pjesama 'Nächstes Jahr in Sarajevo / Dogodine u Sarajevu' objavljeno je 2015. Uz poeziju autor je pripovjedaka, romana i eseja. Usto je prevodio s engleskog, francuskog i talijanskog. Od 1983. do 2003. bio je predsjednik European Writer’s Congressa, federacije europskih saveza pisaca, od 1992. do 2002. Suisseculture, a od 2002. do 2010. švicarskog društva za zaštitu autorskih prava, književnost i likovne umjetnosti ProLitteris.