Može li se vaš život u Hollywoodu nazvati glamuroznim?

Ne. Zapravo, kako tko shvati. Je li npr. glamurozno sjediti u Peninsula Baru u Los Angelesu s jednim od najvećih američkih režisera Terrenceom Malickom koji želi da glumite u njegovu filmu. Taj čudak me znao zvati… tako bismo mi sjedili. Oni obično pije čaj, ja crno vino i pričamo o svemu i svačemu, a nimalo o filmu. Briljantan jedan osobenjak. Irac. Htio me za jedan film o terorizmu koji se događa u Maroku, ali se dogodio 11. 9. pa nije mogao dobiti novac za film.

Onda me zvao za Che Guevaru, da igram glavnog bolivijskog generala i opet se nije dogodio film. Telefonirao mi je da smo dobili green light za film i opet se nije dogodio jer je nedjelju dana iza toga promijenio scenarij sa Soderbergom. I treći put me ponovo zvao – prošle godine, za novi film u kojem sam trebao igrati oca Heatha Ledgera koji je trebao igrati glavnu ulogu. Heathu se dogodilo to što se dogodilo, a na njegov mjesto upadne Brad Pitt i onda ja ispadam jer nisam dovoljno uvjerljiv da budem otac Brada Pitta.

Na jednom internetskom portalu sam pročitao da vas jedna čitateljica uspoređuje s Bradom Pittom prozivajući vas ljepšim od njega.

Ha, ha, ha… Imaš li njezin telefon? Ima jedna smiješna stvar vezana uz Brada Pitta. Kada je bila premijera filma 'Fugitive Pieces' za koju sam dobio nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Rimu, moji producenti iz Kanade mi šalju mail u kojem piše da je u najgledanijoj TV emisiji u Kanadi, u kojoj gledatelji na kraju emisije biraju s kojom bi se poznatom osobom – glumcem, htjeli upoznati, popiti piće, 53 posto gledatelja odabralo je Radu Šerbedžiju, a iza mene Brad Pitt i Angelina zajedno. Ha, ha, ha… Pa ja sam kao nekada u Hrvatskoj. To je uspjeh. Ako je to glamurozno, onda je taj život glamurozan.

Ganjaju li vas paparazzi?

Ne! Ako je glamurozno npr. da ti u tvom vrtu sjedi Charlize Theron, a ti radiš janjca na ražnju, a ona ne može prestati jesti tu janjetinu i mi se grlimo i ljubimo onda je to glamurozno… S druge strane, ja ne dajem pare za drugu vrstu glamura. Ne idem na velike partyje jer mi je to dosadno.

Niste ugovorom vezani da morate ići na takve zabave?

Ne. Ako ideš na partyje vezane uz svoj film onda ideš. Ne moraš, ništa se ne mora, ali bi bilo dobro da sretneš novinare, da te slikaju itd. Lijepo je da u toj jednoj ogromnoj Americi putuješ i ideš u dućan i netko ti priđe i kaže ti: 'I love you're work man!', a ne zna moje ime. Ne može ga izgovoriti da ga jebeš ha, ha, ha… Dakle, ja sam jedan potpuno poznat-nepoznat glumac u Americi. Svi te znaju a ne znaju. S druge strane, ne živim glamuroznim životom. Živim skromnim, jednostavnim životom. Volim otići u sjajne restorane zbog čega se ljuti moja Lenka jer trošim puno novca na to. Volim jesti organic food i samo to kupujemo. Kad pripremam ribu, kupujem najskuplju ribu. Ne želim jesti bilo kakvu.

Kad ste odrasli uz jadransku ribu…

Naravno. Radije neću jesti ribu ako nije svježa riba, a svježu ribu treba masno platiti. Družim se s nekim finim ljudima. Našim i Amerikancima. Ima jedan božanstveni Mađar Peter Medak. Genij od režisera. Jedan od najtalentiranijih režisera na svijetu, ali zapravo ne radi projekte na svom nivou. Nekada je radio 'The Ruling Class' s Peterom O'Toolom. Genije! Amanda Plummer svako toliko dolazi, ali to nije glamur. To je druženje. Gotovo boemski način života.

Moram ispričati jednu priču. Producent mog posljednjeg filma Robert Lantos (vrlo čuven u Kanadi, dobio je Oscara za film 'Being Julia' Istvana Szaba) pravi večeru za mene i Lenku. Pozove osim nas Warrena Beattyja i Annette Bening i još jedan par. Jedan čovjek i jedna žena. Mi smo malo zakasnili. Prvi sam puta tada sreo Warrena Beattyja. Božanstven čovjek. Pravi intelektualac. Toliko je bio popularan, ali pravi intelektualac. Nikad ne bih to pomislio da ga nisam upoznao. I režirao je. Malo ljevičar… Super dasa! A ima i dobar ukus. Ipak mu je žena Annette Bening. I sjedimo mi tako, a taj drugi gospodin meni izgleda kao filmski kritičar. Ona njegova neka zgodna mlađa cura. Ja sam shvatio da je ona neka pjevačica, a malo sam gluh na jedno uho još otkako mi je Ljuba Tadić opalio pištoljem pored uha i sjebao mi bubnjić na snimanju na filmu 'Pesma' Živojina Pavlovića.

I u jednom trenutku Robert Lantos pusti CD Leonarda Cohena i ja se ustanem i onako balkanski kažem: 'Psssssssst! Tišinu molim! Molim vas!' Taj navodni kritičar me nije ni čuo. I kažem ja Robertu da obožavam ovog tipa misleći na Leonarda Cohena. Na to moja Lenka, koja ima smisao za humor kaže, a sjedimo već dobra dva sata u tom društvu i večeramo: 'Pa kad ga obožavaš, što mu to ne kažeš kad sjedi preko puta tebe.' 'Ma kome', kažem ja. 'Ovo ti je Leonard Cohen, idiote jedan', kaže Lenka, ha, ha, ha… Ona ga je odmah prepoznala, a ja nisam obraćao pažnju kad sam upoznao Lea. Onda sam mu prišao i ispričao mu se što ga nisam prepoznao, ali mi je rekao da nema veze da nije ni on mene prepoznao ha, ha, ha…

Onda smo pričali o Zlatku Arslanagiću, mom dragom prijatelju, koji mi je napravio ploču i koji je nekada ovdje bio jedan od najpopularnijih kompozitora pop i rock glazbe i onda je otišao u izbjeglištvo u Toronto i sad tamo prodaje knjige u jednoj knjižari. Jako se zainteresirao i rekao da bi ga jako volio upoznati i tada mi je rekao: 'Znate, i ja sam 13 godina prestao pjevati. Nisam mogao ni pjevati ni raditi muziku.' Strašno interesantan čovjek.

Družite li se sa svojim prvim susjedom Beniciom Del Torom?

Ne, jer je toliko rasprodan. Znali smo se tu i tamo naći na piću. Bilo je jednom prilikom neko muško društvo i cijelu noć smo proveli zajedno. Bio je Benicio i Ralph Fiennes, pa smo se tada družili. Još jednom smo se našli na nekom piću i treći put kada sam trebao raditi Che Guevaru. Prije toga smo se družili u Londonu kada smo snimali 'Snatch' Guya Ritchiea. Tada još nije bio takva zvijezda.

Koliko se uopće često možete družiti s kolegama u Hollywoodu?

Nemam mnogo prilike jer su ljudi toliko zauzeti svojim karijerama i trčanjem za karijerama da je to moguće samo ako si s nekim u ustaljenoj vezi, da ideš tom utabanom stazom. Da si jedan od ljudi koje on poziva na svoje večere. Nema toga mnogo. U tome je taj Los Angeles strašno okrutan jer ti jednostavno moraš trčati i ne može stati. Baš zbog toga te velike zvijezde pucaju jer ne mogu izdržati taj ritam. Ne mogu izdržati jer su im oduzeli privatnost. Menadžeri, agenti, publicisti… Moraš biti tu i tu, tamo i tamo, moraš se naći sa ovim i onim… a gdje si ti? Ja sam sretan što samo povremeno bivam dio toga. Kad imam neku premijeru, onda sam deset dana prije toga u toj nekoj mašineriji koja ti rukovodi životom. Ja tada ne mogu sa svojom kćerkom otići igrati tenis nego moram biti na određenom mjestu zbog intervjua i drugih obaveza.

Ove godine imate tri filma vani. Jedan od njih je i film 'The Code' Mimi Leder s Morganom Freemanom i Antoniom Banderasom. Kakva iskustva nosite iz rada s njima?

Obojica su sjajni, s tim što je Freeman neodoljiv. On je stvarno fenomenalan glumac. Banderas je simpatičan, drag, ali ne tako veliki glumac kao Freeman. On je zgodan dečko. Sad više nije ni dečko, ali se fura na to da je nekad bio dečko. Fura taj imidž. Sladak jedan fakin. Malo smo se družili jer nismo puno snimali zajedno. Imao sam pet scena u filmu i sve su mi zbili u pet dana. Nešto u New Yorku i ostatak u Bugarskoj.

Čeka li vas do kraja godine kakva veća uloga?

Ne! Sada sam trebao biti na snimanju jednog TV pilota u Americi, ali zbog opasnosti od glumačkog štrajka su odgodili snimanje. Bit će to jedna velika kriza kad počne taj štrajk. Barem dva mjeseca jako zajebane situacije.

Član ste sindikata glumaca?

O, da!

Zbog čega?

Pa zbog penzije ha, ha, ha…

Ma htio sam pitati zašto glumci u Hollywoodu zapravo idu u štrajk?

Najviše zbog neriješenih prava oko video i DVD izdanja. Nekada, kada se potpisivao taj osnovni ugovor prije 20-ak godina s producentima, nitko nije tražio nikakva prava jer toga svega nije ni bilo. Danas je to jedan od najvećeg novca koji se zarađuje. Prodaja prava za internet, za ovo, za ono… a glumci nemaju nikakva prava. Sve uzimaju producenti. Moraju to početi poštovati i dati dio tog kolača i glumcima.

Pobunili su se i protiv tog statusa da samo velike holivudske zvijezde dobivaju ogromnu lovu. Međutim, to odgovara i producentima da se to promijeni. Nevjerojatno kako je film živo tkivo. Što se zapravo dešava? Filmovi s megazvijezdama gube i nemaju više toliki uspjeh jer izgleda da se najvažniji sloj američke publike opametio. Odjednom ne žele gledati filmove s velikim zvijezdama.

Možda je jednu od velikih uloga u tome imao jedan Sundance Film Festival s forsiranjem nezavisnog filma, ali i jedan Michael Moore sa svojim dokumentarcima?

Apsolutno se slažem s tim! Naveli su ih na razmišljanje.

Je li doista Los Angeles i Hollywood, kako ga prikazuju u filmovima i TV serijama, pun poroka i droge na svakom koraku?

Kako da vam kažem, procentualno, ne vjerujem da ima više nego droge u Splitu ili Puli ili u nekim obilježenim gradovima gdje je to gorući problem. To je jedna pojava u svijetu s kojom se svijet suočava. Droga je strašna. Pogotovo kad postaneš ovisnik, slab čovjek, kada više ne odlučuješ u svoje ime. Kad neka kemija u tebi odlučuje. Potpuno izgubiš sebe i gotov si. Kad samo pomisliš koliko je tih naših dečki iz rock'n'rolla otišlo…

Album 'Ima pjesmu za tebe' ugledao je svjetlo dana. Kakvi su planovi za promociju?

Sad imam plan napraviti promociju albuma u Dubrovniku ovog ljeta, i to kod mog prijatelja Gorana Štroka u njegovom hotelu. No ja bih volio isto tako da koncert izvedem na Lovrijencu jer bih htio malo uplesti i Hamleta. Da ubacim neki monolog na istom mjestu gdje sam ga nekada igrao sedam godina svakoga ljeta. Imam jednu pjesmu koju sam napisao o Pasternaku i adaptirao s Gaborom Lenđelom, a posvećena je Visockom. To bih htio povezati s tim mjestom.

Miroslav i ja smo razmišljali da to napravimo na njegovom otoku Prviću. Mislim da ćemo i to napraviti. Da pozovemo neku televiziju i da pjevamo za tamošnje mještane. U Zagrebu nastupamo 23. 12. u Lisinskom, ali bih jako volio to isto napraviti u HNK-u u Splitu.