Inače nisam od onih koji se iščuđavaju interesu javnosti za život slavnih. Jasno mi je zašto prate vjenčanja, razvode, svađe, ljetovanja celebrityja, jasno mi je zašto reality show o Kardashianima gleda više ljudi nego što bi dežurna intelektualna policija voljela, totalno kužim zašto cijela Hrvatska zna kako se zove sin popularne pjevačice/voditeljice.

Pa ipak, kad su se prije nekoliko mjeseci Johnny Depp i Amber Heard počeli (zapravo nastavili) navlačiti po sudovima, čak je i mene sveznajuću i sverazumijevajuću iznenadilo koji su sve ljudi u mojoj okolini bili strastveno zainteresirani za to. Na stranu whataboutismi i činjenica da ih ni približno toliko nisu zanimale rastuća inflacija i energetska kriza, koji doista i utječu na njihove živote - to je uvijek tako i nikog imalo inteligentnog ne iznenađuje. Ono što nisam mogla vjerovati jest to što su pametni, obrazovani ljudi, oni koji se inače ne bave tabloidima i celebrityjima, oni koji su inače sposobni raspravljati i formirati mišljenja o ozbiljnim, važnim stvarima - ne samo da imaju mišljenje o slučaju Depp/Heard, nego su spremni to svoje mišljenje dijeliti na društvenim mrežama, pisati traktate o tome da bi dokazali kako je njihovo mišljenje, a na kraju se i posvađati s onima koji misle drugačije. O Johnnyju Deppu. O Amber Heard.

To iznenađenje, ta nevjerica da se ljudi po fejsu i inim internetskim platformama upuštaju u rasprave s referencama na psihološku, sociološku i ostalu stručnu literaturu - bio je jedini razlog što sam reagirala na pojavu dva dvodijelna dokumentarca na HBO-u. Jedan je 'Johnny protiv Amber: istine i laži", a drugi 'Johnny protiv Amber: suđenje u SAD-u'. Prvi govori o sudskom postupku koji je Johnny Depp pokrenuo protiv britanskog časopisa 'Sun' i koje se održalo 2020., a drugi govori o tužbi za klevetu koju je Johnny Depp pokrenuo protiv Amber Heard u Americi. Oba su dokumentarca snimljena u dva dijela - jedan iz Deppove perspektive, a jedan iz Heardine. I oba su totalno bez veze.

Jedino što je ekipa koja je snimala ove dokumentarce postigla jest to da su na jedno mjesto skupili većinu materijala koji su u medijima prikazani tijekom oba ta suđenja - mobitelske snimke incidenata, fotografije, snimke sa suđenja, izjave svjedoka itd. Tome su dodali i izjave odvjetničkih timova, pri čemu u prvom dokumentarcu imamo i Deppov i Heardin odvjetnički tim, dok u drugom Heardina odvjetničkog tima nema. Umjesto toga, prikazani materijal komentiraju novinari i druge javne ličnosti pa Amberin dio priče u drugom dokumentarcu djeluje kao jedna od onih emisija gdje se govori o 'najvećim svađama u Hollywoodu', 'najgorim estetskim operacijama među slavnima' ili, štajaznam, najkrvoločnijim pedikerima poznatih i slavnih. Znate one emisije gdje se napravi neka top-lista nečega vezanog uz slavne, pa onda imate tabloidske novinare koji to šaljivo komentiraju. Samo što ovdje nije šaljivo. Ali nije ni naročito relevantno.

Sve je drugo u vezi s ovim dokumentarcima potpuno bezvezno. Ljudima koji nisu pratili čitav skandal neće dati nikakav pametan prikaz onoga što se dogodilo, samo sliku dvoje kretena koji se natežu, što smo svi ionako mislili i prije gledanja. Ljudima koji su pratili neće otkriti ništa novo, a još će im manje promijeniti mišljenje koje već gaje. Riječ je, dakle, tek o još jednom tovarenju na hrpu nečega što će uskoro postati medijski otpad koji će plutati po bespućima etera, bez ikakve mogućnosti recikliranja.