Oduvijek su ljudska sjećanja umjetnicima bila motiv da kroz svoja djela od zaborava transformiraju razna događanja, osvijetle trenutke patnje bilo da je riječ o ratnim stradanjima, egzistencijalnoj propasti zbog gašenja tvornica i radnih mjesta pa je tako i u utorak, u sklopu inicijative udruge Dokumente "Svi mi - za Hrvatsku svih nas" desetak umjetnika predstavilo svoja djela kojima su nastojali zaboravu otrgnuti događaje ispričati ih na svoj umjetnički način.
Baveći se ljudskim sudbinama, pogotovo osoba koje su prošle kroz ratna stradanja u Dokumenti je pohranjeno tisuće intervjua i video zapisa, a mnogi su dostupni i na internetskoj platformi, što mnogim umjetnicima može itekako poslužiti u njihovom radu, u oblikovanju njihovih djela, rečeno je na tribini na kojoj se raspravljalo o potencijalu umjetnosti u suprostavljanju etnocentrističkoj društvenoj praksi i njenom doprinosu jačanja interkulturalizma i kulture uključivosti.
Svojim fotografskim ciklusom "Neplodna tla", moderna umjetnica Sandra Vitaljić prikazala je mnoga mjesta stradanja u Drugom svjetskom ratu, poraću, te u Domovinskom ratu, od Jasenovca, Bleiburga, Golog otoka, fojbi, Dotršćine, pa sve do Pakračke poljane i Adolfovca.
"Primijetila sam da se te lokacije i danas često spominju u političkom govoru, da služe za političko agitiranje, i to me je ponukalo da ih fotografiram i prikažem", rekla je Vitaljić. Mnogi uopće ne znaju što se na tim mjestima zbivalo, neka nisu niti obilježena. Primjerice mnogi Adolfovac na Sljemenu percipiraju kao izletište, a malo ih znade da je na tom mjestu, na početku Domovinskog rata pogubljena obitelj Zec, posjetila je Vitaljić ističući da ponekad uz svoje fotografije ima i tekstualni sadržaj.
Objasnila je da fotografije nisu forenzične, te da je htjela da imaju poetiku što je publika dobro prihvatila, pogotovo na izložbi u Rigi jer im je to, dodala je, zbog njihove dramatične prošlosti itekako blisko.
Izložba ‘Neplodna tla’ donosi niz fotografija obilježenim traumom, povijesnim događajima i ljudskim iskustvom. Lokacije na fotografijama nisu samo prekrasni pejzaži već i mjesta koja su snažno simbolički obilježena zahvaljujući povijesnom kontekstu i činjenici da su na ovaj ili onaj način pridonijeli formiranju nacionalnog identiteta. Šume, polja i rijeke iz narodnih priča i mitova postali su dio retorike u službi legitimiranja političkog diskursa i ideologije, rekla je Vitaljić, dodajući da se naslov "Neplodna tla" odnosi na našu nesposobnost da se suočimo s avetima prošlosti i krenemo dalje.
Surađujući s Dokumentom Ana Opalić napravila je niz video zapisa, priča s ljudima, stradalnicima Domovinskog rata, njihovim razmišljanjima. Fotografijama je zabilježila njihove kuće, mjesta, autoportrete. Svojim aparatom zabilježila je i mjesta pokraj Dubrovnika u kojem je živjela za vrijeme Domovinskog rata i o čijim je stradanjima tada slušala.
O životu rudara u Istri govore fotografije Sandra Đukića koji je, zahvaljujući digitalnoj tehnici iz arhiva, novina i drugih izvora, "isčupao" brojne priče i događaje vezane za rad i gašenje rudnika. Isto tako kroz fotografije je ispričao priču o radu Sisačke željezare prikazavši kako je to bilo nekada i sada, kada se po ogromnim praznim halama tu i tamo sretne netko od preostalih 150 od nekadašnjih 14 tisuća radnika. O toj je željezari kroz svoje djelo progovorila i Božena Kočić Badurina ispričavši priču radnika Nikole Đurića koji je u željezari proveo 40 godina.
Na tribini su o svojim djelima govorili i Sandra Sterle s radom Oživjeti nona (estetika političke traume) iz 2013., Branka Cvjetičanin pričala je o radu She:Story, Ona govori povijest iz 2008., Jelena Blagović predstavila je ciklus fotografija Prije mene i Zlatko Kopljar koji je govorio o svoim radovima K5 i K 19, radu koji obuhvaća pet stupova načinjenih od cigli iz Jasenovca, a koji je već izazvao veliku pažnju javnosti kad je postavljen pred zagrebačkim HDLU-om.
