Sajam knjiga u Leipzigu u hrvatskoj je javnosti najpoznatiji po svađama koje izaziva među domaćim književnicima i pripadajućim društvima. Prijepori postoje oko selekcije, oko promocije, oko svega i svačega, što se iz hrvatske perspektive čini najvažnijim na svijetu, a realno je tek kap u moru onoga što lajpciški sajam jest. Za razliku od hrvatskih medija, njemačke ne zanima pretjerano koja je zemlja gost sajma, ima li u toj zemlji jedno ili stotinu književnih udruženja, mrze li se ili preziru autori koji iz te zemlje dolaze, kao ni jesu li odabrani za sudjelovanje na sajmu zbog pripadanja nekom književnom klanu ili političkoj strukturi. Nijemci imaju pametnijeg posla, pa se ponajviše bave književnošću i književnicima, a ne poslovno-intimnim odnosima među njima. Zato i ne čudi da je najveća zvijezda ovogodišnjeg sajma knjiga u Leipzigu mladi austrijski pisac, Clemens J. Setz.

Iako u Hrvatskoj nije još pretjerano poznat, ovaj 28-godišnjak je dobitnik književne nagrade lajpciškog sajma, koja se smatra jednim od važnijih na njemačkom govornom području. Još važnije, Setz je pisac uz kojeg se u nekim kritikama počeo vezati i pridjev 'genijalan', iako je do sada objavio tek dva romana i jednu zbirku priča. Rođen je 1982. godine u Grazu, gdje i danas živi, a studirao je matematiku i germanistiku na lokalnom univerzitetu. Setza je šira njemačka književna javnost kao autora prvi puta primijetila 2008, kada je osvojio jednu od sporednih nagrada za pripovijetku 'Die Waage' na poznatom književnom natječaju u čast pjesnikinje Ingeborg Bachmann. Godina dana prije mladi je Austrijanac objavio i svoj romaneskni prvijenac 'Söhne und Planeten', kod malog i ne pretjerano utjecajnog nakladnika iz gradića St. Pölten.

Već tada je Setz izazvao određenu pažnju, ponajviše svojim čestim bijegom od realnosti, u fantaziju, pa i horor, o čemu se očitovao i u intervjuu za tjednik Die Zeit: 'Realizam je najlakši put da bi se došlo do srži jednog lika ili priče. Zbog toga se mnogi pisci zaustavljaju kada imaju priliku otići u nadrealno ili fantastično, jer smatraju da se to ne uklapa. Ali u znanstveno-fantastičnom je itekako moguće opisati jednu figuru, čak mnogo bolje nego jezikom svakodnevice. Za mene je to pitanje iskrenosti.' Setz jednostavno ne vjeruje da je moguće svijet u kojem danas živimo, prepun nasilja, zabave, informacija i patnje, predstaviti na isključivo realističan način jer je toliko toga što ljudi doživljavaju zapravo nevjerojatno.

Zahvaljujući svojoj hrabrosti za odmak od realizma Setz i jest dobio najviše pohvala. Uglednu nagradu za beletristiku sajma u Leipzigu zaslužio je zbirkom priča 'Die Liebe zur Zeit des Mahlstädter Kindheit', u kojoj defilira skup doista začudnih likova u začudnim situacijama. U jednoj priči mladić čuva leš u sobnom ormaru, u drugoj se gola žena zaključava u kavez. Clemens Setz svoje likove pronalazi u surovoj suvremenosti, pa tako piše o mobbingu s kojim se mladi službenik suočava na radnom mjestu, ali i o sveučilišnom profesoru kojeg izluđuje glupost jedne studentice. Istovremeno ga ona nevjerojatno seksualno privlači, pa joj se pred ostalim studentima obraća sljedećom rečenicom: 'U osnovi bi bilo najbolje da ništa više ne govorimo, nego da skočimo jedno na drugo kao životinje.'

Za žiri u Leipzigu nije bilo sumnje, Setz je nagradu zaslužio, bez obzira na svoju mladu dob: 'Autor se u svojim pričama predstavio kao oštar promatrač ljudske prirode i empatičan portretist svih ljudskih čudnovatosti. Razlog za nagradu su njegova promišljenost pri konstrukciji priča, samostalnost jezika i konzekventnost koncepta, što sve zajedno rezultira originalnim i nevjerojatnim pričama.'

Iako nijedna od tri Setzove knjige zasad nije postala veliki bestseler, što bi se moglo promijeniti nakon osvajanja poznate nagrade, mladi autor je imao veliku podršku književne kritike. Primjerice, u Spiegelu je Wolfgang Höbel zaključio da Setz 's dječjim ponosom ističe da književnosti treba biti i avantura, nestajanje u tajne galaksije i otkrivanje novih dimenzija', navodeći zbirku priča u istom dahu s djelima markiza De Sadea, Michela Foucaulta i nobelovke Elfriede Jelinek. Kritičarka Frankfurter Allgemeine Zeitunga zaključila je da se Clemens Setz u zbirci 'Die Liebe zur Zeit des Mahlstädter Kindheit' predstavlja 'kao formirano literarno Ja koje svoja stvaralačka sredstva zna suvereno i raznoliko upotrijebiti' te da 'on nije suptilan jer suptilan i ne želi biti'.