Koncertom Rade Šerbedžije zatvoreni su ovogodišnji osmi po redu Virovitički kazališni susreti – Virkas
'Rasvjeta – dajte mi malo svjetla u gledalište, molim vas', zatražio je više puta Rade Šerbedžija, glumac, pjesnik i glazbenik na sinoć održanom koncertu organiziranom prigodom zatvaranja ovogodišnjih Virovitičkih kazališnih susreta (VIRKAS) u Virovitici.
'Volim ljudima promatrati lica jer sam ih se zaželio, nedostaju mi. U zadnje vrijeme imam samo po nekoliko predstava, i to ljeti, ali oduvijek sam uživao u reakcijama publike. Ta mi interakcija sada pomalo nedostaje', objasnio je Šerbedžija novinarima.
S jedne strane, uvijek mu nedostaju ljudi iz sredine od koje je potekao, međutim, s druge, iskustvo u stranim, velikim gradovima i nepoznatim ljudima dalo mu je novu dimenziju u životu jer ga je oplemenilo.
Ipak, nakon kratkog promišljanja, zaključio je: 'Ja sam postao stranac. Stranac u vlastitoj zemlji. Toliko sam živio vani da mnoge stvari ne znam. Ne znam tko su novi glumci, nove pjevačice. Evo, sad sam tu već godinu i pol dana i čitajući novine saznajem ponešto o hrvatskoj stvarnosti.'
Zato se pri obraćanju publici prisjetio prošlosti.
'Obišao sam cijeli svijet, boravio u mnogim gradovima, a eto do sada nisam bio u Virovitici. Dok sam živio u Vinkovcima bavio sam se amaterskim kazalištem i bili smo konkurenti', predstavio se Šerbedžija Virovitičanima po prvi put, prisjetivši se vremena u kojem je raspravljao o tome koje je kazalište bolje – virovitičko ili vinkovačko.
Koncert je počeo stihovima pjesme 'Zaboravi', nastavio 'Barbarom', makedonskom 'Elenom'. Izveo je i pjesmu 'Kosa boje maka' s albuma 'Ponekad dolazim, ponekad odlazim', za koji je, zajedno s Miroslavom Tadićem, prošle godine primio Porina.
Šerbedžija se prisjećao djetinjstva, majke Stane, prijatelja u Mirkovcima što su mu poginuli tijekom rata.
Na kraju je koncerta, izlazeći na bis, izveo 'Ne daj se Ines'.
U dobro dramaturški osmišljenom nastupu glazbom su ga pratili vrhunski glazbenici Zapadnog kolodvora.