Pod nazivom 'Celuloidna putovanja Wima Wendersa' do 22. veljače, prikazat će se filmovi 'Nebo nad Berlinom', 'Lisabonska priča', 'U toku vremena', 'Pariz, Texas', 'Alice u gradovima', 'Američki prijatelj' i 'Stanje stvari'.

Obuhvaćena su najvažnija razdoblja njegovog stvaralaštva, od filmova nastalih u razdoblju novog njemačkog filma, filmske tendencije druge polovice šezdesetih i tijekom sedamdesetih koja je ispreplitala modernističku, novovalnu poetiku s obrascima hollywoodskog žanrovskog filma, do kasnije, međunarodno najuspješnije faze njegova stvaralaštva, iz sredine osamdesetih i početka devedesetih.

'Wendersovi filmovi tematiziraju usamljene i izgubljene ljude koji svoj život u rastrganoj zemlji žele okrenuti na bolje. Film ceste je najdraži redateljev žanr: gotovo uvijek tijekom putovanja dolazi do emocionalnih promjena protagonista i na taj način Wenders prikazuje panoramu gradskog krajolika. Prostor time postaje metafora čežnje njegovih likova', ističe se u najavi Goethe-Instituta.

Retospektivu otvara 'Nebo nad Berlinom', a zatvara 'Stanje stvari'

Film 'Nebo nad Berlinom' (1987.), koji otvara retrospektivu, njegovo je kultno ostvarenje, nadrealna fantazija o anđelu Damielu koji, nevidljiv, prisluškuje tuđe razgovore te odlučuje postati čovjekom nakon što se zaljubi u trapezisticu Marion.

Osvojio je brojne nagrade, između ostalog i za najbolju režiju na filmskom festivalu u Cannesu te Europsku filmsku nagradu.

'Lisabonska priča' (1994.) film je o redatelju Friedrichu koji za snimanja filma u Lisabonu nailazi na probleme sa snimanjem zvuka, pa traži pomoć od svog prijatelja, tonskog snimatelja Wintera. Po dolasku u Lisabon Winter ne nalazi Friedricha, a tijekom potrage susreće glazbenu skupinu Madredeus te se zaljubljuje u njihovu pjevačicu Teresu.

Film 'U toku vremena' iz 1976., poznat i pod nazivom 'Tijekom vremena' prati popravljača kino projektora Brunu koji provodi vrijeme putujući od jednog do drugog ostarjelog kina. Na putu susreće autostopera Roberta kojemu se raspao brak te njih dvojica zajedno nastavljaju put trošnim cestama duž granice Istočne i Zapadne Njemačke. Film je osvojio nagradu FIPRESCI na filmskom festivalu u Cannesu 1976. godine.

Proslavljeni film ceste 'Pariz, Texas' (1984.) priča je o Travisu, koji se nakon četiri godine vraća bratu kod kojega živi njegov sin. Otac i sin počinju graditi odnos i planirati kako pronaći Jane, dječakovu majku i Travisovu bivšu suprugu.

Film odlikuju izvrsne glumačke kreacije Harryja Deana Stantona i Nastassje Kinski te soundtrack Rya Coodera, a uz brojna međunarodna priznanja nagrađen je i Zlatnom palmom u Cannesu, napominje se u najavi Hrvatskog filmskog saveza.

'Alice u gradovima' (1974.) još je jedan film ceste, ujedno i kronika o odnosu odraslog čovjeka i djeteta. To je priča o fotoreporteru Philipu koji lutajući Amerikom upoznaje devetogodišnju djevojčicu Alice te joj pristaje pomoći da, isključivo na temelju jedne fotografije, pronađe kuću svoje bake u Njemačkoj.

Film 'Američki prijatelj' (1977.) kriminalistička je priča o teško bolesnom čovjeku koji pristaje na ponudu američkog preprodavača umjetnina da ubije mafijaša kako bi financijski osigurao obitelj. U cameo ulogama u filmu se pojavljuje niz poznatih njemačkih i američkih redatelja, primjerice Peter Lilienthal, Samuel Fuller, Nicholas Ray.

Retrospektiva Wima Wendersa završava 21. veljače filmom 'Stanje stvari' (1982.) o filmskoj ekipi koja u Portugalu snima remake filma 'Dan kada je svijet prestao postojati' Rogera Cormana, no uskoro producent nestane, a redatelj kreće u potragu kako bi mogao dovršiti film. Film je nagrađen Zlatnim lavom na filmskom festivalu u Veneciji.

Od studija medicine do vrhunskog redatelja

Wim Wenders (1945., Düsseldorfu) studirao je medicinu, psihologiju, filozofiju i sociologiju u Münchenu, Freiburgu i Düsseldorfu.

U listopadu 1966. ne uspijeva upisati visoku filmsku školu u Parizu, pa postaje vječiti gost francuskog filmskog instituta, no iduće godine upisuje Visoku školu za film i televiziju u Münchenu.

Kasnih šezdesetih debitirao je kratim filmovima inspiriranim novim američkim podzemljem i posebno eksperimentalnim radom Andyja Warhola.

Njegov prvi igrani film 'Ljeto u gradu' iz 1970. ujedno mu je i diplomski rad. Osnivač je nezavisne izdavačke kuće Filmverlag der Autoren.

Svoju prvu nagradu, njemačku filmsku nagradu u šest kategorija dobio je 1975. za film 'Pogrešan pokret'. Nakon toga osvojio je brojna međunarodna priznanja za igrane i dokumentarne filmove, između ostalog i Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu za 'Paris, Texas' (1984.) i nagrada za najbolju režiju za 'Nebo nad Berlinom' (1987).

Jedan je od vodećih autora tzv. novog njemačkog filma, koji se razvio sedamdesetih godina kao protest protiv zabavnog propagandnog filma i koji se kritički osvrće na njemačku poslijeratnu stvarnost.

Poput Alexandera Klugea, Volkera Schlöndorffa ili Rainera Wernera Fassbindera, svoj je rad fokusirao na aktualna politička i društvena pitanja. 

Wenders nosi počasni doktorat Sorbonne, profesor je na Visokoj školi za film i televiziju u Berlinu, član berlinske Akademije umjetnosti (1984.), bio je predsjednik Europske filmske akademije (1991.-1996.) te je odlikovan Saveznim križem za zasluge (Bundesverdienstkreuz).