Tragom informacije koja se ovih dana pojavila u medijima provjerili smo situaciju na licu mjesta. Mada je portal kvalitetno očišćen laserskom tehnikom, stari kamen ima svoju patinu, a novi apostoli u tonalitetu drastično odskaču od pozadine i kamenog okvira.

Taj projekt, plaćen vrtoglavih 800 tisuća kuna, postao je razlogom prijepora i podjela među šibenskim konzervatorima. Obnovu portala katedrale sv. Jakova vodio je šibenski konzervator i arhitekt Miroslav Škugor. U sklopu tog projekta zamijenjeni su originalni apostoli, a umjesto njih su postavljene kopije. Originali su prema Škugorovom planu trebali biti prezentirani kao dio postava crkvenog muzeja u obližnjoj crkvi sv. Barbare. Podršku mu je u tome dao ravnatelj Konzervatorskog odjela u Šibeniku Marko Menđušić. Svi ostali šibenski konzervatori se oštro protive takvom rješenju.

Za mišljenje smo pitali dr. Joška Belamarića, ravnatelja Instituta za povijest umjetnosti u Splitu koji je vrlo dobro upoznat sa svim aspektima obnove šibenske katedrale. On se složio s našom konstatacijom da je u pitanju vrlo diskutabilna situacija.

'To je velik problem i u planu je da se ovih dana sastane Savjet za obnovu katedrale, tijelo koje se već dulje vremena nije sastajalo, i objavit ćemo službeni stav i mišljenje o spornom projektu', najavio je Belamarić.

U radu tog savjeta, pored Joška Belamarića, sudjelovali su još stručnjak za katedralu dr. Predrag Marković, Miljenko Domljan, ali i Miroslav Škugor. Marković je bio osobito kritičan zbog činjenice da se u ovom slučaju ne radi o replikama ili faksimilima, već o slobodno interpretiranim kopijama koje su rađene po uzoru na originale, ali ih ne kopiraju u sadržaju i cjelini. Po njegovom mišljenju, rezultat je fijasko na rubu parodije. U to se možete uvjeriti usporedbom s arhivskim fotografijama originala iz 2006. godine.

Usporedbom s originalima vide se razlike u slobodno interpretiranim ikonografskim detaljima, što definitivno nije prihvatljivo. Škugor izradu kopija pravda potrebom za zaštitom originala, no poznato je u konzervatorskoj praksi da se, kad god je to moguće, inzistira na izvornoj lokaciji artefakata in situ. Uklanjanjem skulptura s izvornog mjesta one u velikoj mjeri gube na autentičnosti i vrijednosti. U šibenskom slučaju vjerojatno će na kraju presuditi struka i originali će biti vraćeni na portal - jedino ostaje pitanje zašto je utrošen toliki novac kojeg u spomeničkoj zaštiti uvijek manjka.