Dok na nekim domaćim komercijalnim kanalima dolazak jeseni prepoznajemo po početku nove domaće igrane sapunice, na nekim drugima glasnici tog godišnjeg doba stižu u obliku dokumentarne sapunice 'Ljubav je na selu'. Fora da se 'Ljubav je na selu' naziva 'dokumentarnom sapunicom', naravno, totalna je bezvezarija. Tako RTL-ovci tepaju svojem dobroprolazećem trashu, iako bi si svaki pravi dokumentarist vjerojatno prerezao žile motornom pilom kada bi morao snimati TAKVE dokumentarne serijale, a usput još i spoj riječi dokumentarna sapunica nije ništa drugo nego besmislica. Otprilike kao zdrave cigarete, slatki pršut ili koristan političar. 

'Ljubav je na selu', kao što znaju svi koji ga gledaju ili s čuđenjem prate iz prikrajka već osmu godinu, samo je jedna podvarijanta reality showa, samo što u njemu uglavnom nema snimaka uživo, nego pratimo farmere kako si traže partnere u snimljenim 'spontanim' situacijama. U inozemstvu ima sto raznih drugih inačica takvih showova - ljubavne si partnere pred televizijskim kamerama tako traže svi, od farmera do rock zvijezda iz prošlosti, no to se baš i ne naziva dokumentarnom sapunicom. Docusoapovi su nešto malo drugačiji (iako jednako besmisleno nazvani). Naši televizionari, međutim, silno se trse biti inventivni i kreativni tamo gdje je najmanje potrebno pa smo tako dobili i tu izmišljotinu da je 'Ljubav je na selu' dokumentarna sapunica.

No kad bismo tražili jednu od zanimljivijih stvari kojima ovaj serijal ipak dokumentira neke društvene fenomene, to bi onda svakako bio jedan ovogodišnji natjecatelj, i to onaj po imenu Zoran Antičević. Dvadesetšestogodišnji mladić iz mjesta pokraj Poreča u ovom si showu traži partnericu te pritom tvrdi da bi je osvojio svojim pjesmama, pričama i bajkom o Snjeguljici. Lik je, naime, pisac, i iako bih vrlo rado rekla da je samozvani pisac, u tome bi me opovrgnuo jedan službeni podatak. Zoran Antičević, naime, bio je jedan od sedam pisaca koje je bivši kulturministar Zlatko Hasanbegović svojedobno bio poslao da predstavlja jake mlade snage hrvatske književnosti na sajmu knjiga u Frankfurtu. Pritom je Antičević također postao poznat po tome što je tvrdio da je i jedan od najčitanijih hrvatskih pisaca. Tu je, pak, tvrdnju, potkrijepio podacima s internetskog blog-servisa Wordpress, a u tome su ga svesrdno podržali i oni koji su ga poslali na sajam. Dakle, ni manje ni više nego mlada nada hrvatske kulture i književnosti!

Sada, pak, blago nama, tu književnu veličinu imamo priliku gledati u RTL-ovoj dokumentarnoj sapunici kako si traži partnericu u životu, ljubavi i masliniku - jer se, osim pisanjem književnih remek-djela i pričanjem priča o Snjeguljici, dotični bavi i maslinama. Sam sebe opisuje kao atipičnog zavodnika, a kao pravi intelektualac, kaže da kod muškaraca cijeni karakter, a kod žena ljepotu. Sav je slatkorječiv i duševan, pri čemu mu, kaže, dušu hrane BORILAČKI SPORTOVI. Uz to je još i junak jer je na jednoj deložaciji spriječio ženu da se baci s krova. Ja stvarno ne znam zašto se uopće morao prijavljivati u show jer po svemu gore navedenom, trebao bi kandidatkinje razgrtati lopatom.

Znam, međutim, da nema ničeg neobičnog u tome što je RTL odabrao Antičevića za sudjelovanje u showu. Poznato je da producenti reality showova generalno za svoje emisije traže što osebujnije likove, pri čemu su golem ego i druge iluzije o vlastitoj važnosti uvijek prednost. Smireni pojedinci racionalnog pristupa životu ne samo što nisu zanimljiv materijal za realityje, nego se u njih vjerojatno ne bi ni prijavljivali bez ljute potrebe. No ono što je u ovom slučaju urnebesno jest što se jedna takva književna veličina prijavila za dokumentarnu sapunicu, da u tome ne vidi ništa problematično, nego još i pritom misli kako su njegove fore o tome da će zavoditi djevojke 'pričama o Snjeguljici' ono što ga čini boljim od ostalih. Ne ometa ga pritom ni to što je čak i kandidatkinja koja je pristala pred kamerama sjesti na kauč s njim - očigledno bila potpuno zbunjena pomalo jezivim Zoranovim zavodničkim pristupom. Nema što - baš prava televizijska i javna slika za kakvim žudi svaki cijenjeni i čitani književnik.

Već vidim - sad će odmah diljem svijeta svi najugledniji književnici pohrliti u reality serijale u kojima ih se snima kako skakuću po proplancima, jezerima i pašnjacima s tri-četiri potencijalne odabranice, pri kraju dana im na kauču grgoljeći priče o likovima iz bajki. Knausgaard će iz ovih stopa poslati videoprijavak nekoj skandinavskoj TV kući, Franzen već kupuje farmu, Ian McEwan sve smišlja koje bi herojsko djelo naveo kao prilog televizijskoj prezentaciji svojeg lika i habita, a Zadie Smith je već dala otkaz na faksu i nogirala muža da bi se mogla natjecat. Sve za književnost, sve za umjetnost i kulturu!

Nimalo ne sumnjam u to da će Zoran Antičević biti baš dobar farmer u ovoj dokumentarnoj sapunici - već sada se vidi da je i među kandidatkinjama i među gledateljima izazvao točno onu mješavinu zainteresiranosti i gađenja koje su potrebne da zadrže interes gledateljstva. No ako je 'Ljubav je na selu' ikada imala stvarne ambicije da dokumentira nešto ozbiljno iz društva u kojem se snima i emitira, onda je to svakako priča oko ovoga natjecatelja. Jer ako vam ikada padne na pamet pogledati kako se odvijaju spajanja i razdvajanja ljubavnih parova u ovome showu, svaki put kada vidite Zorana Antičevića, sjetite se - to je čovjek koji je po odluci Ministarstva kulture na jednom uglednom sajmu knjiga predstavljao budućnost hrvatske književnosti. 

Teško da ćete igdje druge pronaći bolji televizijski, pa i dokumentarni dokaz o tome tko se kod nas sve smatra književnom veličinom. I bez obzira je li RTL to učinio namjerno ili slučajno, sudjelovanje Zorana Antičevića u 'Ljubavi u selu' jedan je od najboljih dokumentarnih komentara toga fenomena.