Horor je to s pravim pravcatim čudovištima kakve je u svojim (usput budi rečeno, vrlo rasističkim) djelima opisao H.P. Lovecraft, no i sa stvarnošću koja takvim čudovištima vrlo ravnopravno konkurira
Klasični horori, pa čak i oni noviji među klasicima, nisu baš bili rasno, a bogami ni rodno osviješteni. Čak i ako zanemarimo H.P. Lovecrafta, čije ime stoji u naslovu ove TV serije, jedan od opetovanih i gotovo obaveznih elemenata horora bilo je 'kažnjavanje' crnaca i žena kao prvih žrtava čudovišta i ubojica. Žene, posebice mlade i zgodne, obično bi bile sladostrasno čerečene upravo zbog toga što su mlade i privlačne žene, a nastradalim crncima obično se pripisivao (još) neki stereotip - primjerice, bili bi glasni i pričljivi. Šta oni imaju toliko mljet? I šta se ova ima oblačit u kurvanjsku odjeću?
Otkad je Jordan Peele sa svojim sjajnim filmovima 'Get Out' i 'Us' označio zaokret u socijalnoj i filozofskoj pozadini žanra horora, a usput i pokazavši da itekako ima što kazati takvim filmovima, rasna nota u hororima donijela je svježinu i zanimljivost takvim filmovima i serijama. Serija 'Lovecraftova zemlja', koju je za HBO prema istoimenom romanu Matta Ruffa pripremila američka scenaristica Misha Green novi je primjer takve kulturne re-aproprijacije horora i pokazuje nam koliko takav trend u žanru može biti pametan, poučan i - nevjerojatno zabavan.
Serija se odvija sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća u Sjedinjenim Državama te slijedi priču mladog veterana korejskog rata, Atticusa Tica Freemana, koji nakon povratka iz rata u rodni Chicago s ujakom Georgeom i prijateljicom Letitiom odlazi u potragu za svojim nestalim ocem Montroseom. Tic je zaljubljenik u horor i SF romane s čudovištima, baš kao i njegov otac i stric, a u njihovoj se pozamašnoj biblioteci posebno ističe H.P. Lovecraft. Freemanovi su pametni i knjiški ljudi, vode knjižaru i stric mu izdaje vodiče u stilu 'Zelene knjige', kojima se američkim crncima daju upute gdje mogu sigurno putovati, a strina Hyppolita zaljubljenica je u znanost i astronomiju.
Na putu pronalaska oca, Tic, Leti i stric George naići će na Ardham, gradić u Massachusetsu s neobičnim imanjem u kojem okultni red bijelaca drži njegova oca zbog krvnog srodstva s osnivačem reda, naići će na čudovišta koja noću napadaju po šumi, a naići će i na bjelačke policajce koji nisu ništa bolji od tih čudovišta. No to je tek početak Ticove priče, pri čemu priča nije samo Ticova, nego i svih koji ga okružuju,, uključujući i njegovu mlađahnu nećakinju Dee. Svi će oni u seriji biti upleteni u stravične i tajanstvene događaje povezane s magijom, čudovištima, okultnim redom na koji su Freemanovi nabasali u Ardhamu, ali i zvjerskim rasizmom koji obilježava cijelu crnačku povijest u Americi.
Serija je primarno fokusirana na rasizam i nevolju američkih crnaca, ali uvelike se bavi i položajem žena, pa bi se moglo reći da je i intersekcionalna, posebice u epizodama posebno posvećenim ženskim likovima, kao što je ona posvećena Ticovoj djevojci koju je imao u Koreji, ona posvećena Georgeovoj supruzi Hypoliti i onoj u kojoj Letitijina sestra Ruby otkriva da uz pomoć čarobnog napitka može privremeno postati bjelkinja.
Osim crnačkom poviješću u Americi, superzabavnom, ali i uznemirujućom pričom, 'Lovecraftova zemlja' daje svoj obol i crnačkoj (pop) kulturi kroz glazbu, referencije na književnost, pa čak i vrlo znakovitom kostimografijom, koja ističe izrazitu eleganciju siromašnih urbanih Afroamerikanaca pedesetih godina, čime se svime upućuje koliko je ta kultura imala utjecaja na bjelački mainstream, koji se nad nositeljima te kulture brutalno iživljavao, ali je njihovu kulturu bez imalo grižnje savjesti prisvajao.
'Lovecraftova zemlja' bogata je, slojevita, događajima i značenjem bremenita horor serija koja doista daje novu svježinu ovome žanru te je jedno od najboljih ovogodišnjih ostvarenja na HBO-u. Osim toga, s obzirom na nedavna događanja u Americi s pokretom Black Lives Matter, stiže baš u pravi trenutak.