Iako Mozartova opera 'Titus' (La Clemenza di Tito) ne spada u najomiljenije skladateljeve naslove, kao što su 'Don Giovanni', 'Figarov pir' i 'Čarobna frula' te iako nominalno slijedi rigidnu osamnaestostoljetnu formu 'opere serie', to ni u kom slučaju ne implicira da se radi o pukom rutinskom naslovu.

Opera je praizvedena 1791. u Pragu, a za krunidbu ju je naručio kralj Leopold II. Upravo se tom kraljevskom narudžbom i objašnjava forma 'opere serie', koja se tek sporadično javlja u Mozartovom opusu. Poznati libreto Metastasija preradio je Caterino Mazzolà, a on se, shodno konvencijama svog doba, oslanja na antičku temu koja slavi velikodušnost lika kralja Titusa. Iako opera tijekom povijesti nije uvijek uživala uzoriti ugled kao druga kompozitorova djela, u drugoj polovici 20. stoljeća odaje joj se okasnjelo priznanje ne samo kao briljantnom primjeru žanra, kojeg je obogatila nizom ansambala koji zatvaraju činove, već i zbog posve suptilnog i tankoćutnog tretiranja središnje teme milosti.

Stara produkcija Metropolitana s novom solističkom postavom, koja je na programu ovaj vikend, zaradila je veoma dobre kritike. U naslovnoj ulozi rimskog cara nastupa talijanski tenor Giuseppe Filianosti, a poseban adut prijenosa su Barbara Frittoli u ulozi Vitelie i Elina Garanča u ulozi plemića Sesta. Izvedbom dirigira Harry Bicket, specijalist za baroknu glazbu, a režiju potpisuje slavni francuski režiser Jean-Pierre Ponnelle u produkciji koja je premijeru doživjela još 1984. godine.