Odmah ću upozoriti - u ovom osvrtu ima spoilera, a sa spojlanjem ću i početi. Zamislite sljedeću situaciju. U braku ste s muškarcem od kojeg se želite rastati. Nije važno zbog čega točno - jednostavno vam više nije dobro u tom braku. No vaš suprug jako loše prihvaća vašu želju za rastavom. A kad kažem 'jako loše', to ne znači 'tužan je i žalostan', nego prijeti da će se UBITI ako se zaista rastanete od njega. Vi ga pokušavate urazumiti, ali on postaje sve gori i gori. Jednog vam dana otme mobitel i vidi da ste prijateljici u poruci napisali da ga se bojite. U svađi koja uslijedi - on vas udari tako da padnete na leđa. Vi ga nakon toga istjerate iz stana dok on kumi i moli da mu oprostite. Potom se popne na kat više, nasilno upadne susjedima u stan i baci se s njihova balkona dok vi sve to gledate.

Totalna noćna mora. No dok sam gledala razvoj takve situacije (doduše, iskrzano i isprepleteno s drugim dijelom priče, nakon The Suprugove smrti) u novom filmu Alexa Garlanda, 'Muškarci' (Men) palo mi je na pamet da onaj prvi dio priče - prije samoubojstva - zapravo uopće nije tako rijedak i nezamisliv. Nije, hvala nebesima, ne prečest, ali od više sam poznanica čula, a jedanput i sama doživjela tu prijetnju 'ubit ću se ako me ostaviš'. Oni koji su je izgovarali, srećom, nikada to nisu ozbiljno mislili niti su ostvarili svoju prijetnju, ali emotivni učinak takve ucjene svejedno je bio zastrašujući. A kad bi sve prošlo, nismo se baš dugo pitale: 'Zašto je to govorio? Koji mu je bio vrag?' jer nas je društvo uvjeravalo da su takvi izljevi normalni kad je čovjek povrijeđen i 'lud od ljubavi i očaja'.

No to nije normalno. Prijetiti smrću - svojom ili tuđom - samo zato što netko ne želi više biti u nekoj vezi - nije normalno. To je nasilje. I užasna trauma za onoga kome je prijetnja upućena.

Alexu Garlandu ovo je već drugi film u kojem se bavi odnosom muškaraca prema ženama tako da neke stvari koje se u svakodnevici i stvarnosti praktički smatraju normalnima (a uobičajene svakako jesu) - prenosi u fantastične ili natprirodne domene kako bi pokazao koliko su takva ponašanja i razmišljanja muškaraca o ženama nenormalna, destruktivna i opasna. U filmu 'Ex Machina' na SF-ovski se način pozabavio muškom potrebom da oblikuju partnericu po svim svojim 'specifikacijama', maštarijama i potrebama, a sada je, s filmom 'Muškarci' snimio folk-horor o suptilnijim, ali čak i strašnijim oblicima manipulacija, zastrašivanja i direktnog ugrožavanja koja neki muškarci provode nad ženama, misleći da na to imaju pravo jer je njihova žudnja 'prirodna' i 'mora' biti zadovoljena.

Glavna junakinja u filmu (sjajna Jessie Buckley koju smo nedavno gledali kao mlađu verziju lika Olivije Colman u filmu 'Mračna kći') nakon smrti supruga unajmljuje kuću na engleskom ladanju i čim dođe, počnu joj se događati neobične stvari s mjesnim muškarcima. Prvo je iz šetnje po obližnjoj šumi prati neki suludi tip bez odjeće, a zatim upada u neugodne i zastrašujuće situacije s mjesnim vikarom, poremećenim tinejdžerom, vlasnikom krčme... Što je najgore, svi izgledaju više-manje isto, uključujući i čovjeka koji joj je iznajmio kuću (sve ih glumi odličan, ljigav i zastrašujući Roy Kinnear).

Do istinski hororičnog finala (čuvajte se prolongirane scene 'rađanja') glavna će se junakinja od svih tih muškaraca naslušati koječega - od toga da je sama kriva za muževu smrt do superpatetičnog, ali također nimalo nečuvenog: 'Ti me tjeraš da ovo radim. Ja sam bespomoćan pred tvojim čarima i snagom!"

Filmski podigavši na razinu horora takve izjave i mnoge postupke koji se sami po sebi ne čine nasilnima, ali jesu, Alex Garland pokazao je kako žene doživljavaju takve situacije i premda mu u nekim dijelovima ne bi škodilo malo suptilnosti, u nekim drugima, kao što je stvaranje atmosfere i tjeskobe, pokazao je da shvaća u čemu je problem. Nema zato izgovora u stilu: 'Ne mogu muški to shvatit'. O, mogu, itekako mogu. Nije čak ni tako jako komplicirano.