Glavni urednik portala H-Alter Toni Gabrić istražio je u kojoj je fazi istraživanje o stanju medija u Hrvatskoj te došao do zanimljivih otkrića


TONI GABRIĆ UPOZORAVA:
Istraživanje o stanju medija još uvijek nije gotovo!

Na njegov tekst reagiralo je Ministarstvo kulture. Tekst prenosimo u cijelosti.Nije točna tvrdnja iz uvodne rečenice teksta g. Tonija Gabrića, koja se tiče 'strategije medijske politike', da njenu 'izradu i podastiranje javnosti Ministarstvo kulture već dvije i pol godine odgađa'. Naime, prilog g. Gabrića je objavljen 16. lipnja 2014, a dvije i pol godine prije toga je bio 16. prosinca 2011. godine. Međutim, povjerenje Vladi i aktualnoj ministrici kulture je Hrvatski sabor izglasao tek 23. prosinca 2011. godine. Pritom nam nije poznato da je Ministarstvo kulture za mandata prethodnih ministara ikada 'najavljivalo' bilo što slično, niti da se medijskom politikom uopće sustavno bavilo. Dovoljna ilustracija za to je činjenica da Ministarstvo kulture s 470 zaposlenih, koliko ih je imalo prije dvije i pol godine, nije pronašlo resursa za neki odjel ili službu posvećenu medijskoj politici.

Pristupivši rješavanju nagomilanih problema hrvatskih medija, zahvaćenih možda i najvećom krizom u svojoj povijesti koja se očituje prvenstveno u golemom padu novinarske zaposlenosti i s njom izravno povezanih profesijskih standarda poput provjere informacija, shvatili smo da ih ne možemo rješavati tek onda kad postanu akutni. Zbog toga smo se u drugoj polovici 2012. godine posvetili preliminarnom istraživanju obilježja i uzroka stanja u hrvatskim medijima, kako bismo svoje prijedloge mogućih rješenja - na uvid i raspravu hrvatskoj javnosti - utemeljili na stvarnom kontekstu, potrebama i mogućnostima, a ne skrivenim interesima, niti paušalnim 'misijama' i 'vizijama', kakvima često obiluju 'strateški' dokumenti. Pritom, naravno, nismo mogli zanemariti svakodnevnu reprodukciju zatečenih problema, nego smo ih morali rješavati, koliko je to uopće moguće, često svjesno žrtvujući vrijeme za rad na pripremi prijedloga dugoročne medijske politike.

Unatoč nemalom broju antagonizama i pritisaka - među kojima su oni g. Gabrića uistinu marginalni - mnogobrojni suradnici su nam pritom pomagali vlastitim znanjem, savjetom i radom. Neke od njih smo, sredinom 2013. godine, i formalno, kao vanjske suradnike angažirali da autorski doprinesu što bržoj izradi podloge za ono što se uobičajeno naziva 'medijskom strategijom', iako je termin 'medijska politika' zasigurno precizniji. Radi informiranja javnosti, moramo naglasiti da ne postoji niti jedan propis koji bi nalagao, kao što se insinuira u tekstu g. Gabrića, da bi autorski suradnici trebali biti angažirani putem javnog natječaja. Iako visoko vrednujemo institut javne nabave putem otvorenog natječaja. To bi, po analogiji, bilo slično zahtjevu da neki glavni urednik, za internetsku stanicu koju uređuje, suradnike traži putem oglasa. Ili da raspiše javni natječaj za funkciju njenog urednika, koju obnaša od pokretanja. I jedno i drugo se, naime, financira uglavnom iz javnih sredstava dobivenih putem natječaja Ministarstva kulture, koja u nekim slučajevima iznose i više od 400 tisuća kuna godišnje.

Bilo kako bilo, nadali smo se da ćemo pripremu radnih materijala, analiza i prijedloga za raspravu o medijskoj politici Republike Hrvatske za razdoblje od 2015. do 2020. završiti do kraja 2013. godine, no to smo uspjeli tek sada, nakon nepunih godinu i pol intenzivnog rada brojčano potkapacitiranog tima od četiri osobe.

Za to vrijeme su se neki medijski aktivisti bavili podnescima, pritužbama i perifernim denuncijacijama bez ikakve veze sa stvarnim problemima u medijima. Iako g. Gabrić namjerava stvoriti dojam da se tu radi o 'klasičnom slučaju državne sporosti i nemara', za orijentaciju možemo reći da je BBC početkom ove godine, s timom od 15 osoba, započeo pripremu prijedloga svog sljedećeg chartera, ili strategije, čije se usvajanje očekuje 2017. godine.

Na osnovi prikupljanja i analize oskudnih pokazatelja, opsežne literature i mnogobrojnih strukturiranih intervjua te ankete s medijskim radnicima, u izvještajnim dijelovima dokumenta pokušali smo prikazati aktualnu krizu zaposlenosti, ekonomije i demokratske funkcije hrvatskih medija, ali i njene uzroke, odnosno ekonomske, tehnološke i političke procese koji su - samo u zadnjih pet godina - uništili gotovo polovicu novinarskih radnih mjesta, mnoge redakcije zatvorili ili doveli na rub opstanka.

U strateškom dijelu predlažemo ciljeve i mjere za uspostavu medijskog sustava koji bi doista služio demokratskim i kulturnim potrebama svih građana Hrvatske i bio dugoročno održiv, odnosno neovisan o devastaciji 'hirovima' bilo tržišta, bilo politike. Prvi dio dokumentacije u opsegu od preko tristo stranica sastoji se od analize uzorka krize medija, osvrta na hrvatsku medijsku politiku od početka devedesetih naovamo, prikaza europskog konteksta, mikroekonomskih ograničenja medijskog tržišta i različitih koncepcija takozvanog javnog interesa, na koji se sudionici rasprave o medijima obično pozivaju. U drugom dijelu donosimo prikaze efekata ekonomije i regulacije javnih, komercijalnih i neprofitnih medija, s odgovarajućim ciljevima i mjerama koje je potrebno poduzeti kako bi ih se ostvarilo, za HRT i Hinu, informativne novine i internetske stranice, radije i televizije, kako lokalne, tako i nacionalne.

Prema tome, nije točna tvrdnja u naslovu teksta g. Gabrića, kao niti spekulacija 'da je Ministarstvo kulture odustalo od početne namjere na strategiju piše na osnovi podatka dobivenih iz ovog Nacionalnog izvještaja' (rečenica u tekstu je doista napisana u ovakvom, gramatički nevaljalom obliku). Uostalom, i strateške dionice prijedloga nove medijske politike su se nužno, uslijed dinamičkih okolnosti rada, razvijale paralelno s izvještajnim istraživanjem, koje je bila predmetom gotovo svakodnevne komunikacije s našim suradnicima. Istraživanje o stanju medija je završeno, a na temelju njegovih zaključaka pripremljeni su i prijedlozi za raspravu o medijskoj politici, koji se trenutačno nalaze u fazi usklađivanja na razini Vlade. Iako to više ne ovisi samo o Ministarstvu kulture, nadamo se da bismo ih mogli predstaviti javnosti do kraja ovog mjeseca, a javna rasprava koja će potom uslijediti oblikovat će završnu verziju dokumentacije.

Svjesni da mogući načini ostvarenja različitim zainteresiranim stranama mogu biti i više sporni, nego sami ciljevi, na nekim mjestima predlažemo i alternative, s pregledom 'pluseva i minusa', nadajući se da će u raspravi i donošenju konačnih odluka ravnopravno sudjelovati i oni koje se obično sistemski izostavlja, poput medijskih radnika, a ne samo oni najglasniji. Jedino tako je, naime, moguće da od naše skromne podloge za raspravu bude nešto više od lijepih želja. Posebno za novinarke i novinare koji ne žele više nego da rade svoj teški i odgovorni posao, a da im netko pritom ne ukrade plaću, svjesni smo da je vremena malo. Ta činjenica, međutim, samo potvrđuje da ga za pogreške - u kakve obično vode nesustavne političke zakrpe, ekonomski pritisci i površne 'strategije' bez uporišta u analizi stvarnih problema - nema baš nimalo.

Ministarstvo kulture danas, nepunih dvije i pol godine nakon preuzimanja mandata, ima 404 zaposlena, mali, ali funkcionalan Odjel za medije i pripremljene materijale za raspravu o novoj medijskoj politici. Rezultat je to dugotrajnog rada mnogih, među kojima posebno zahvaljujemo našim vanjskim suradnicima na Izvještaju o medijima, uz ispriku zbog neugodnosti koje doživljavaju baveći se tim važnim javnim poslom. Uvjereni smo da, za razliku od rasprave s g. Gabrićem, on nije 'uzalud', zaključuje se u pismu Ministarstva kulture.