I tako nas je Akademija sve duboko razočarala time što nije dodijelila Oscara za najbolji kratki film 'Čovjeku koji nije mogao šutjeti' Nebojše Slijepčevića. Ali Slijepčeviću i njegovu filmu i dalje najdublji naklon i čestitke. Em je film stvarno najbolji u konkurenciji nominiranih za najbolji kratki igrani film ove godine, em je sjajan i kad se zanemare sve priče s nagradama i festivalima, em je došao do prepoznavanja, priznanja, pohvala i počasti do kakvih hrvatski film dosad još nijednom nije. Izostanak Oscara u tom kontekstu fakat nije ništa.

No ono što me fakat iznerviralo jest to što su ovi iz Akademije dali Oscara za najbolji kratki igrani film uvjerljivo najbezveznijem među nominiranima. 'Nisam robot' nije loš - nijedan film među nominiranima u toj kategoriji nije loš - ali je na razini dosjetke, fore, štosa, nekakvog vješto montiranog i skupljeg videa s YouTubea, neka skica za razrađeniji film. To što se ovima u Akademiji najviše dopao djeluje mi nezrelo i površno. Zapravo, djeluje mi kao da nisu ni pogledali filmove, već su glasali na temelju kratkih sadržaja i popratnog materijala koji su dobili uz filmove. Ne kažem da JEST tako, samo da tako djeluje.

Da su nagradili američki kratki film 'A Lien', bilo bi mi jasno u čemu je fora - film je trilerski napet i konkretna manifestacija užasa trampovske ere. Da je dobila 'Anuja', bilo bi mi jasno da je glavnu riječ odigrala emocija, tragedija izrabljivanja djece u sweatshopovima. I za 'Posljednju rendžericu' bilo bi mi jasno - film je imao sve što je obično privlačno Akademiji - bio kratki ili dugometražni. Ali ovo...

Conan O'Brien: Što je ono bilo?

No izostanak Oscara za Slijepčevićev film nije bila jedina stvar koja je razočarala sinoć na Oscarima. I ne, ne pišem to u svjetlu ljutnje zbog toga što je 'Nisam robot' dobio tog Oscara - Conan O'Brien razočarao me mnogo prije nego što sam saznala za robota. Što je ono bilo? Je li to trebalo biti nešto zabavno, duhovito? Neki The Koncept koji ne kužim? Neka interna fora među američkim komičarima i uskog kruga koji ih shvaća? Ne znam, ali znam da mi je djelovalo kao da se Conan uopće nije pripremao i kao da ga nije briga, od čega barem jedno nije istina. Naime, kad na odjavnoj špici vidiš popis pisaca koji su pisali njegove fore i najave - a koji izgleda kao popis palih za domovinu ispod nekog spomenika - onda ti je jasno da nema govora ni o kakvom nepripremanju.

Sve je to bilo vrlo pomno pripremano, ali - nije bilo ni smiješno ni zabavno. Najdalje dokle je Conan sinoć dobacivao bilo je to da bude simpatičan. Ili u nekoliko navrata kad se činilo da naslućujemo nešto možebitno smiješno, kao kad je govorio na stranim jezicima, a na ekranu se ispisivao prijevod. No da jedan od najhvaljenijih, najpriznatijih i najpopularnijih američkih komičara i late show voditelja ostane na razini NASLUĆIVANJA zabave i duhovitosti? Dajte, molim vas.

Preglumljivanje powered by AI

Razočaranja je bilo i među drugim odabirima Akademije, od toga što su se toliko bili napenalili na 'Brutalista' da su Adrienu Brodyju dali Oscara za ono preglumljivanje powered by umjetna inteligencija i 'Konklavi' uvalili Oscar za adaptirani scenarij, a koji je, realno, trebao dobiti film 'Nickel Boys'. Ipak, u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija najviše me zaboljela superidiotska djetinjasta fora koju su napisali prezenterici Amy Pohler: 'Uvijek je najteže pronaći najbolji adapter.' Ajme majko.

Malo me i zapeklo to što Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu NISU dali Demi Moore za 'Supstancu'. Istina, to peckanje ublaženo je činjenicom što su ga dali Mikey Madison za 'Anoru', što je doista zasluženo jer je ona predivna, ali ipak mi je to malo prismrdjelo na ageizam. Ako ipak nije to i pretjerujem - što je moguće - onda mi je žao što je Demi propustila svoj 'Bette Davis moment'. No dobro. To je od razočaranja bilo najmanje.

Nije sve tako crno

Među stvarima koje su me obradovale jest trijumf filma 'Poplava' u kategoriji najboljeg dugometražnog animiranog filma, sa simpatičnom reakcijom autora i njegove ekipe, a i s možda jedinom rubno dobrom Conanovom forom večeri: 'Your move, Estonia!', koju je poslije ponovio u dosta smiješnom i bizarnom kontekstu, ali to kao da mu se omaklo. Drago mi je i što je Kieran Culkin dobio Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu u filmu 'Stvarna bol', iako je to bilo superpredvidljivo, a pritom je bizarno to da je njegova uloga u filmu prozvana sporednom, što nije. No nema veze. Kieran je zasluženo dobio Oscara i još jednu priliku da od žene žica još jedno dijete, što je sad već ponavljajuća fora, ali je bolja od svih Conanovih.

I tako. Većina drugih stvari na Oscarima bila je ili razočaravajuća ili uobičajeno dosadna, na čelu s ubitačnim muzičko-plesnim numerama, za koje mi stvarno nije jasno zašto ih već jednom ne ukinu, a najtužnije mi je bilo to što su sjećanju na Davida Lyncha posvetili jednako vremena kao i nekim preminulim studijskim administrativcima. Apsolutno sam za to da se svačiji rad cijeni i da se i studijskih administrativaca valja prisjetiti sa suzom u oku, ali jednom od najvećih redatelja i umjetnika ovog i prošlog stoljeća možda se mogla posvetiti i koja minuta. Sve u svemu - blam i bez veze.

No Slijepčeviću i ekipi filma 'Čovjek koji nije mogao šutjeti' i dalje samo SVE ČESTITKE. Znam da bi Oscar bio krasan dodatni šlag na torti golemog uspjeha, ali tog šlaga i ovako ima napretek. Očito se za kipić trebalo uložiti jako puno novca za lobiranje i PR i kako se već zovu ti holivudski tajnoviti putevi, a bolje da vam te pare ostanu za novi film. Sigurna sam da će biti sjajniji od Oscara!