Kao i dobar dio izložbenog i performerskog programa hrvatske sezone u Francuskoj koja će se održati od rujna do prosinca 2012. na raznim lokacijama, i kazališni segment izgleda kao da se napokon htjelo zaobići reprezentativnost institucija, velikih ansambala i prokušanih poetika u ovakvim međunarodnim predstavljanjima ili razmjenama
Odavno već brojni domaći kulturnjaci smatraju da hrvatska kultura i umjetnost svijetu ne bi trebala pokazivati svoje uspješne kopije inozemnih hitova ili pak postignuća u baletu ili operi koja, zbog produkcijskih i drugih razloga, teško mogu nadmašiti inozemne spektakle. To, naravno, ne znači da bi u svijet trebalo ići s lokalnim koloritom dovedenim do apsurda, ili pučkom zabavom koja izvan konteksta, i u drugim, vrijednosnim mjerilima, postaje ruglo.
Da se kvaliteta prepoznaje kad joj se dopusti da bude prepoznata i da je nakon dvadesetak godina hrvatske neovisnosti ipak moguće nadići prirodnu i donekle razumljivu ambiciju za grandioznošću jedne male države i male nacije s malim jezikom, potvrđuje selekcija domaće reprezentacije za niz događanja objedinjenih pod naslovom Croatie, la voici. U gomili od šezdesetak programa kazališni izdvaja činjenica da je uglavnom riječ o manjim ili barem komornijim produkcijama koje su već priznala i domaća publika i kritika, a neke od njih već su probile granice i naišle na odobravanje pa i nagrade izvan Hrvatske.
U predstavljanju domaćeg kazališta neizostavna točka su Bobo Jelčić i Nataša Rajković, s obzirom na to da su predstave tog redateljsko-scenarističko-dramaturškog dua već postale jedan od najtraženijih, ako ne i najtraženiji izvorni proizvod hrvatskoga glumišta. U sklopu hrvatske sezone u Francuskoj gostovat će dvije njihove predstave, obje nastale u produkciji Zagrebačkog kazališta mladih: 'S druge strane' i 'Izlog'.
Prva je dugovječna uspješnica koja nastavlja stilski prepoznatljivi izraz Bobe Jelčića i Nataše Rajković, nastao na temelju istraživanja intime i međuljudskih odnosa započetima još prije dvanaestak godina 'Usporavanjima' i Nesigurnom pričom' u Teatru &TD. Predstava je premijerno odigrana još 2006. u Zagrebačkom kazalištu mladih, nakon čega je pokupila niz nagrada na festivalima u Sarajevu, Rijeci i Splitu, i postala jedna onih koje gotovo više igraju na gostovanjima nego u kući. 'Izlog' je pak sasvim drukčija priča, jer se ne događa u kazalištu i nema profesionalnih glumaca, ali je opet nepogrešivo jelčić-rajkovićevska.
Napušteni poslovni prostor u ne baš strogom središtu Zagreba postao je za potrebe ove predstave prostor za publiku, koja kroz izlog više ne gleda s ulice unutra, iz lokala van – na ulicu. A na njoj se odvija život, svakodnevni, apsurdan i komičan... Iako zvuči neponovljivo i nepromjenjivo, 'Izlog' je predstava koja može i gostovati pa je već putovala u Njemačku i tako, sudeći po reakcijama publike i kritike, prošla jednako dobro kao i u Zagrebu.
'S druge strane' bit će odigrana na pariškom međunarodnom festivalu suvremene umjetnosti Festival d'automne u prosincu, ali će je francuski gledatelji moći vidjeti i u rujnu na Festivalu Est-Ouest, koji se od 2008. održava u regiji Rhône-Alpes. Na toj manifestaciji, francuskoj publici ponovno će se, nakon prošlogodišnjeg uspješnog i zapaženog gostovanja u Parizu, ponovno pokazati splitska novocirkuska skupina Room 100 s predstavom 'C8H11NO2'.
Jakov Labrović i Antonia Kuzmanić, akrobati i kontorcionisti s dramaturškim pogledom na svoju vještinu, u njoj opisuju tamnu stranu ljudske psihe.
Sličnom tematikom, ali s podlogom obiteljske povijesti, bavi se i navodno autobiografski projekt redatelja Olivera Frljića 'Mrzim istinu', komorna predstava u produkciji Teatra &TD koja je već poharala domaće festivale, jer se s njezinom emotivnošću i agresijom lako poistovjetiti u gotovo svim zemljopisnim širinama i duljinama. U Francuske Alpe ide i 'Broadcasting shake your booty', suvremenoplesni duet autora i izvođača Maše Kolar i Zorana Markovića u kojem obnavljaju i uništavaju rodnu stereotipiju.
Plesna poveznica Hrvatske i Francuske bit će i gostovanje novog dijela solo ciklusa koreografa Matije Ferlina, koji će svoj 'Sad Sam Almost 6' odigrati u Theatre le Colombier Bagnolet sredinom studenoga. Porijeklom iz Istre, Matija Ferlin u samo nekoliko godina postao je jedan od najpoznatijih domaćih suvremenoplesnih autora izvan granica Hrvatske.
Slično je istina i za Barbaru Matijević, koja je uspjela pažnju inozemne stručne javnosti privući trilogijom sola koju čine autobiografski 'I am 1984', audiofilni 'Traces' i završni 'Forecasting'. Kao jedina predstavnica Hrvatske na prestižnom Avinjonskom festivalu, Barbara Matijević i njezin suradnik Giuseppe Chico, baš kao i Matija Ferlin, ulaze su ovu selekciju kao potvrda da Hrvatska svoje talente ipka uspijeva njegovati, barem dok sreću ne potraže – izvan nje.
No ima i onih koje domaća umjetnička scena privlači. Među njima je i međunarodno priznati belgijski umjetnik širokog spektra Jan Fabre, koji je u Zagrebačkom kazalištu mladih kao monodramu Frana Maškovića režirao kontroverznu monodramu 'Car neuspjeha' prema vlastitom tekstu. 'Car neuspjeha' pozvan je krajem studenoga u Théâtre de Gennevilliers, kazalište u jednom od pariških predgrađa s kojim ZKM planira uspostaviti trajniju suradnju. U Francusku odlazi i zagrebački Triko Cirkus Teatar s predstavom 'Salvcuj', prvom cjelovečernjom cirkusarijom u Hrvatskoj, koju je s domaćim zaljubljenicima u plemenitu klaunsku vještinu postavila francuska redateljica, glumica i pedagoginje Lee Delong.
U sklopu hrvatske sezone u Francuskoj bit će organizirana i čitanja djela domaćih dramskih autora pa će slavnom pariškom kazališnom kućom Comédie Française 24., 25. i 26. listopada odzvanjati integralni komadi Marina Držića, Miroslava Krleže i Ivane Sajko. Na sličnom tragu bit će i emitiranje 'Kralja Gordogana', drame posljednjeg nadrealista Radovana Ivšića koji je većinu života proveo u Francuskoj, na radiju France Culture.
Sve u svemu, kazališni i novokazališni, cirkuski i novocirkuski te plesni program hrvatske sezone u Francuskoj izgleda prilično reprezentativno, s omjerom koji pokazuje kako se nacionalna kultura ne mora predstavljati nacionalnim mitovima i mitologemima, nego živom produkcijom koja pored umjetničke ima i drugih vrijednosti, prepoznatljivih i izvan granica matične države.