Kostur priče 'Stjuardese' u suštini je zapravo sasvim nalik priči iz 'Sjevera-sjeverozapada'. U potonjem filmu glavni junak, Roger Thornhill, ležerni je kicoš iz oglašivačke industrije koji jednoga dana napušta radno mjesto da bi otišao s nekim na ručak u jedan mondeni njujorški hotel, e da bi se tamo, tražeći poslužitelja da mu pošalje telegram kojim otkazuje dogovor s majkom, slučajno odazvao na poziv tog poslužitelja, koji traži sasvim drugog čovjeka - Georgea Kaplana. Zli momci koji sve to iz prikrajka promatraju zaključe da su našli tipa kojeg traže zbog toga što im već dulje vrijeme mrsi planove i Rogeru se zbog te zamjene identiteta život okreće naglavačke pa ostatak filma pratimo kako pokušava otkriti što mu se zapravo događa i zašto.

'Stjuardesa' u svojoj priči nema takvu suptilno istkanu zamjenu identiteta, ali je zapravo riječ o sličnoj priči. Zgodna partijanerica i, kako ćemo uskoro saznati, pijanica Cassandra Cassie Bowden (Kaley Cuoco, svima poznata kao Penny iz 'Teorije velikog praska'), koja radi kao stjuardesa, na letu iz New Yorka za Bangkok upozna zgodnog Alexa (uvijek zgodan i šarmantan Michiel Huisman). Iako to ne bi smjela, prihvaća Alexov poziv na spoj te večeri u Bangkoku jer Cassie i inače previše ne mari za pravila pa ni za promišljeno ponašanje. Provodi noć s Alexom sjajno se zabavljajući, uz - važno je napomenuti - potoke alkohola koji njezino sjećanje na tu noć pretvaraju u krhotine. Ujutro je, međutim, dočekuje strašan šok. Budi se u lokvi krvi kraj mrtvog, odnosno očigledno ubijenog Alexa.

Premda Cassie nastoji prikriti svoje tragove u luksuznoj hotelskoj sobi u kojoj je provela noć s Alexom, ubrzo joj u trag ulazi FBI, ali i loši momci koji su dali ubiti Alexa i njezin se život preko noći pretvara u pakao. Cassie, međutim, ne čeka skrštenih ruku niti surađuje s policijom, nego pokušava otkriti što se događa, pritom donoseći niz sasvim suludih i opasnih odluka. Njezino često ishitreno i opasno ponašanje dovest će je do istine o onome što se dogodilo, ali ćemo usput i saznati zašto se tako ponaša i zašto je cijeli Cassiein život nastao iz niza takvih nesmotrenih i impulzivnih postupaka. Osim što će tražiti odgovore, Cassie će, naime, dobar dio provesti u svojoj glavi, razgovarajući s pokojnim Alexom o svemu što se zbiva, ali i sve dublje ponirati u svoju psihu i uzroke svojeg - kako će ispostaviti - ozbiljnog alkoholizma i neprekidnih pokušaja bijega od stvarnosti.

Jedna od prvih HBO Maxovih serija, snimljena prema popularnom romanu Chrisa Bohjalijana iz 2018. pravo je osvježenje u ponudi ovog streaming servisa. Dinamičan triler s hičkokovskom DNK po napetosti, zanimljivosti, priči, pa čak i estetici (što nije mala stvar) debelo nadmašuje drugi nedavni HBO-ov trilerski adut, seriju 'Slom' s Nicole Kidmah i Hughom Grantom. Iako, naravno, nije na toj velemajstorskojk razini Hitchcockovih filmova, u gledatelju izaziva sličnu napetost, slično je snimljena i - što je posebno zabavno - prati neke od estetskih zakonitosti Hitchcockovih filmova, pa ćete se u njoj uz vratolomnu priču nauživati lijepih ljudi (Kaley Cuoco je doista moderna verzija Hitchcockove lijepe plavuše, samo s očitim felerima), lijepih gradova, luksuznih interijera i eksterijera, a sve uokvireno jednako pažljivo dizajniranom montažom, uzbudljivom glazbom i režijom.

Priča s poniranjem u uzroke alkoholizma i nesmotrenosti glavne junakinje nije, doduše, osobito duboka ni psihološki razrađena, ali je dovoljno dobra da bi služila u karakterizaciji i usput je također vizualno lijepo obrađena, a najveće mane serije leže u usputnim pričama, kao što je ona o kolegama glavne junakinje. Serija je, kako je najavljeno, obnovljena za drugu sezonu, pa će - s obzirom na to da je priča iz ove sezone više-manje zaokružena - u toj sezoni vjerojatno biti bolje obrađena priča o Cassienoj kolegici Megan (legendarna Rosie Perez, koje se sjećamo iz brojnih filmova iz serija, još od Spike Leejevog Do The Right Thing i Perdite Durango), ali zasad je ta priča u ovoj seriji bila samo smetnja. Priča pak o drugom kolegi iz aviona naivan je deus ex machina, a seriji bi se, da baš inzistiramo, moglo naći i drugih mana, no njezin nam neodoljiv trilerski šarm to ne dopušta jer nas vrlo vješto uvlači u svoju priču.

Drugim riječima, 'Stjuardesa' je vrhunska zabava. Nije remek-djelo, ali je neodoljivo šarmantna, nije Hitchcock, ali je hičkokovska, nije nezaboravna, ali je nećete ni zaboraviti one sekunde kada je pogledate, a u sjećanju će vam sigurno ostati i njezina estetika - kako u igranom dijelu, tako i u sjajnoj animiranoj špici s pravom trilerskom glazbom. Ono što ova serija definitivno jest - ona je idealan kandidat za sve one koji vole gledati serije nadušak ilitiga bingeati. Njezinih ćete osam epizoda bez problema progutati u jedan ili dva vikenda, neće vam biti žao i ni jedne jedine se sekunde nećete dosađivati.