Ovaj ću se put morati NE složiti sa svojim sudruzima, fanovima 'Zvjezdanih staza'. Oni su, naime, koliko vidim po internetu, redom maestralno našpičeni na novu sezonu 'Discoveryja' i ništa im nije po volji možda čak i više nego u dosadašnjim sezonama. No prije nego što izložim razloge iz kojih mislim da zanovijetaju bez veze, u jednoj im stvari moram priznati da imaju pravo. Autori ovog ogranka franšize 'Star Treka' od samog se početka batrgaju i vidi se da: a) nisu dobro isplanirali priču serijala, nego su navrat-nanos uletjeli u koncept e-ajmo-vidjet-kako-bi-izgledao-drugačiji-Starfleet i onda si b) uredno zakomplicirali život jer su proizveli hrpetinu diskontinuiteta s već dobrom poznatim fiktivnim univerzumom Federacije pa su morali smišljati načine kako da se iz toga izvuku. U tom kontekstu, jasno je da je treća sezona ovog serijala proizvod njihova batrganja da nekako izglade sve ono što su zakomplicirali, odnosno, da je rezultat nevolje, a ne dobro planirane priče.

No uza sve to rečeno, dobro je ispala, barem se tako čini zasad, s deset emitiranih od ukupno trinaest epizoda. Bryan Fuller i njegova ekipa u drugoj su se sezoni očito polomili da smisle nekakav uvjerljivi razlog za to da Discovery izvuku iz postojećeg federacijsko-starfleetovskog vremenskog okvira pa da se prestane sukobljavati sa svime onim što znamo o Federaciji pa su ga na kraju druge sezone - poslali u budućnost. I tako počinje treća sezona - najprije sama Michael Burnham, a zatim i cijeli Discovery odlazi ni manje ni više nego devetsto godina u budućnost.

E, sad, to možda jest jeftino rješenje u stilu onoga sve-ovo-dosad-bio-je-san, ali je ekipi koja piše 'Discovery' bez ikakve sumnje dalo prostora za disanje. Nijedan ogranak Star Trek franšize još nije bio u svemiru 900 godina udaljenom od onoga u kojem inače operira federacijska ekipa pa nema više sve one povijesti Federacije s kojom se ne smiju sudarati, nema više onih naopakih Klingonaca, nema više onih čudnovatih začkoljica na obiteljskoj liniji Sarek - Spock - Michael, a kako se čini - nema više ni Federacije u onom obliku na koji smo navikli. Posada 'Discoveryja', koja je i inače zamišljena kao potpuno drugačija od svih drugih posada Zvjezdane flote, sada konačno može početi funkcionirati. I barem kad je riječ o nekoliko glavnih likova, to je donijelo zanimljive plodove.

Prije svega, protagonistica Michael Burnham sada napokon izgleda kao prokrvljeno ljudsko biće, pogotovo zato što su je rasteretili dosadašnjih glupih i neuvjerljivih odnosa, poput one neugodnjak-romanse s onim bradatim tipom kojem sam zaboravila ime u prvoj sezoni, ali i poput onog bratsko-sestrinskog odnosa sa Spockom u drugoj. Sada ima dva uvjerljiva i bolje razrađena odnosa - onaj s nestašnim Bookom, na kojeg nalijeće čim sama stigne 900 godina u budućnost, a zatim i onaj odnos koji je u Michaelinu životu od početka ionako najzanimljiviji - s Philipom Georgiu, svojom nekadašnjom kapetanicom, ali i majkom-terranskom caricom iz paralelnog svemira.

Treća sezona 'Discoveryja' plodna je za razvoj gotovo svih likova, starih ili novih, na palubi 'Discoveryja', ali je najbolja kada se bavi upravo Philipom Georgiu te njezinim vremensko-dimenzijskim inkarnacijama i samospoznajama, a u ovoj se sezoni najavljuje i spin-off u kojem bi Philipa bila glavni lik, što je možebitno jako dobro za franšizu 'Star Treka', ali nisam baš sigurna da je bila dobra ideja ukloniti najzanimljiviji lik s 'Discoveryja'.

No kako god bilo i s koliko god se batrganja došlo do ove točke, osobno mi se čini a je 'Discovery' sada riješio svoje porođajne muke i zbrke i da su mu likovi napokon prodisali. Grozno je što mu je za to trebalo pune dvije sezone, ali s obzirom na to da sam ovoj franšizi spremna svašta opraštati samo zato što je volim - drago mi je što smo došli do ove točke. Ako ništa drugo, barem je bolja od 'Picarda'.