Kad god neki naš glumac odigra neku veću ulogu u stranom filmu, nastupi na Broadwayu ili West Endu, to nama ovdje bude big deal. Čak i ako je riječ o nekom liku koji je odglumio Romea u amaterskom kazalištu nekog velegrada tipa Levi Štefanki, Arkansas i čak i kad je taj lik s Hrvatskom povezan samo time što mu je baby sitterica prije dvadeset godina došla iz Mrkoplja trbuhom za kruhom - netko će o tome trubiti po lokalnoj birtiji, ako mu već mediji nisu dostupni.

Kada se, dakle, saznalo da Goran Bogdan glumi u novom njemačkom filmu snimljenom za Netflix i da je taj film snimljen u Hrvatskoj, i to je odmah postala vijest. Ne sam film, nego baš to - da je NAŠ ČOVJEK odglumio u svjetskom filmu i da se taj film snimao 'kod nas'. Kao da Goran Bogdan već stoput nije dokazao da je svjetska klasa i kao da nije glumio u još mnogo 'težim' serijama i filmovima. I kao da se lokacije diljem Hrvatske još više stotina puta nisu koristile za snimanje 'svjetskih' filmova. Još do prije par dana Zagrepčani su njurgali zato što su se dijelovi grada privremeno zatvarali zbog snimanja jednog američkog filma, a sad je odjednom jako bitno što je neki njemački film sniman na Šolti i Braču. Fakat znamo bit kompleksaši.

Osim tih priča o tome da Goran Bogdan glumi u filmu s Netflixa i da je film sniman na ko-to-može-platit-Jadranu, teško se moglo išta saznati o filmu. E, da. Spominjalo se i da se Bogdan u filmu skinuo do gola. Ko da je snimio video za Pornhub. Ili - još gore - ko da je glumio u nekoj jugoslavenskoj drami iz sedamdesetih ili osamdesetih, u kojima nisi mogao ni udahnut a da te odnekud ne zaskoči gola guzica Bate Živojinovića ili već nekog heroja glume iz navodno boljih (filmskih) vremena.

Istina je, međutim, da golu pozadinu Gorana Bogdana u filmu 'Faraway' vidimo možda dvaput ili triput, svaki put kratko i usput, pa je to ipak bila jedina prava informacija o filmu koju sam uspjela saznati prije gledanja. A istina je isto to da je 'Faraway' jedna pitoma, simpatična, ali po rijetko čemu posebna romantična komedija. Ako baš niste ušiljeni na to da prepoznate lokacije na kojima ste prije dvije, pet ili trideset godina bili na ljetovanju, film je to koji ćete odgledati, koji vas neće UVRIJEDITI time što bi bio loš ili dosadan, ali i koji ćete vrlo brzo zaboraviti nakon gledanja.

Priča je sljedeća. Zeynep Altin (Naomi Krauss) Njemica je čiji je otac iz Turske, a majka je bila iz Hrvatske. Živi s mužem, kćeri i ocem kada joj umre majka i, kako Zeynep saznaje iz papira koje je mama Kate ostavila kod susjeda odvjetnika, u nasljedstvo joj ostavlja kućicu na jednom hrvatskom otoku koju je kupila prije petnaestak godina. Zeynep, koja je na pragu pedesete, osjeća se zanemarenom od supruga, iskorištavanom od oca i prezrenom od kćeri - odlazi u Hrvatsku preuzeti kućicu, ali ondje otkriva da u kućici još živi bivši vlasnik, izvjesni Josip (Goran Bogdan). Josip je sa Zeynepinom majkom imao dogovor da može ostati u kući sve dok ne dođu nasljednici, a Zeynep je, eto, došla pretvoriti staru kamenu kućicu bez struje i vode - u luksuzni air b'n'b objekt za iznajmljivanje.

Zeynep će, naravno, za boravka na udaljenom otoku otkriti mnogo o sebi, o vrijednosti baštine i o tome da nije sve u napretku i novcu, a usput će se - to ste sigurno odmah i pogodili - zaljubiti u gunđavog Josipa, i on u nju. Pojavit će se i neke minimalne usputne prepreke utjelovljene u liku britanskog posrednika za nekretnine, u liku Josipova izdajničkog brata, pa i u iznenadnom dolasku cijele Zeynepine obitelji, ali sve je zapravo vrlo predvidljivo i nimalo originalno.

Glavne su prednosti filma to što unatoč tome nije ni glup ni dosadan, da ima nekoliko istinski šarmantnih i duhovitih momenata, da - iako jesu - nisu previše jahali na vino-riba-klapa-kamen-maslina-čamac stereotipu, a vrijedi spomenuti da je riječ o romantičnoj priči u kojoj je glavna junakinja žena na rubu pedesete koja tako i izgleda, sa svim borama, viškom kilograma i trbuhom koji nastoji obuzdati steznikom. Da, naravno, i Goran Bogdan je dobar u svojoj ulozi - a kad nije? - no dobra je i Naomi Krauss.

Možda je to što je Bogdan pokazao golu stražnjicu kameri zanimljivija vijest od toga vrijedi li gledati ovaj film, ali ja se ipak ne bih na to fokusirala. Film je okej. Ništa o čemu bi čovjek pisao pismo majci u Zagorje, ali sasvim solidan za neko nedjeljno popodne tijekom kojeg nemate što raditi, a proljeće još nije stiglo u vaš grad.