I Ricky Gervais i Dave Chappelle iznimno su cijenjeni stand-up komičari koji bez problema pune kazališta, dvorane i arene, a i snimke njihovih nastupa redovito su među najgledanijim takvim sadržajima na streaming servisima, kabelskim i TV kanalima. Kao i svi komičari vrijedni svoje slave, poznati su po neočekivano duhovitim opservacijama, pripovjedačkoj vještini (više Chappelle nego Gervais) te oštrini kojom su nerijetko prelazili granice 'pristojnog razgovora' i dopadljivosti. Gervais, jedan od kumova takozvane cringe komedije (one u kojoj vam je doslovno neugodno zbog situacija i šala koje proizvodi/izgovara), proslavio se i svojim vođenjem dodjela Zlatnih globusa, gdje se izrazito neugodno rugao privilegiranim hollywoodskim superzvijezdama, Dave Chappelle, pak, autor je nekadašnjeg uspješnog skeč-showa na Comedy Centralu i stand-up komičar koji se uvijek dosta oštro obračunavao s rasnim i političkim pitanjima u Americi.

No iako su obojica na svoj način pokazali određene proplamsaje genija - Gervais u svojem unjkavo-antipatičnom, cringe stilu, a Chappelle u nešto kompleksnijem pripovjedačkom - u zadnje su vrijeme obojica naveliko kritizirana zbog politički nekorektnih i bezobzirnih šala koje su prešle sve granice dobrog ukusa i mnoge uvrijedile. Dave Chappelle čak je i napadnut tijekom nastupa u Hollywood Bowlu, što je užasna svinjarija, a napadač je tvrdio da su ga 'trigerirale' šale o beskućnicima i LGBTQ manjini.

E, sad. O tome kako je publika reagirala na 'zločeste' šale Davea Chappellea i Rickyja Gervaisa može se raspravljati (iako nema te šale koja bi opravdala napad pištoljem), kao i o samim šalama. Neki će reći da se Chappellea i Gervaisa nepravedno gnjavi i pljuje te da im se nameću 'suludi standardi suvremene političke korektnosti i cancel kulture'. Neki drugi će reći da su im šale jednostavno uvredljive i neukusne te da su se prestali držati svetog komičarskog pravila 'always punch up, never down' ilitiga pravila da se 'udara' jače od sebe, a ne slabije - točnije, da se OK izrugivati od ljudi na privilegiranijim položajima u društvu, ismijavati moćnije od sebe, dok nije OK podbadati i vrijeđati manjine i marginalizirane, naširoko neshvaćene društvene skupine. A dečki to JESU radili. Posebno su im bile smiješne trans- osobe.

Naravno, kad su pred blagdane na Netflixu izašli stand-up specijali i jednog i drugog, svi su ih navalili gledati upravo zato što su očekivali Rickyjevu i Daveovu reakciju na te kritike. Njihovi obožavatelji i mrzitelji bilo čega politički korektnog jedva su dočekali da vide kako će njihovi komičarski junaci 'razvaliti osjetljive dušice'. I Ricky i Dave ostvarili su takva očekivanja. I to im je upropastilo specijale. Jer niti su ikoga 'razvalili' niti su pritom bili naročito ili uopće smiješni.

Gervais i Chappelle u svojim najnovijim specijalima - Gervaisov 'Armagedon' i Chappelleov 'The Dreamer' - gotovo su se u potpunosti posvetili tome da opravdaju svoju 'političku nekorektnost', prikazujući je kao sklonost šalama u kojima im ništa nije sveto, ali sve što su pokazali jest to da ne razumiju problem s kojim se sprdaju, da nisu u stanju čak ni biti smiješni kada je o tome riječ te da ih je, kao sredovječne, privilegirane superzvijezde stand-up komedije koje se očito više ne moraju niti previše potruditi da bi zabavile publiku - pomalo pregazilo vrijeme.

Teško je odabrati koja je od ključnih šala i priča iz svakoga nastupa promašenija i bezvznija. Chappelle je očito dosta truda utrošio u jednu od prvih priča u nastupu, onu u kojoj govori o prvom susretu s jednim od svojih komičarskih heroja, Jimom Carreyjem. Carrey je, priča Chappelle, u to doba snimao film 'Čovjek na Mjesecu' i po cijele se dane ponašao kao komičar Andy Kauffman, kojeg je glumio u tom filmu. Chappelle je time bio razočaran jer je htio upoznati Jima Carreyja, a ne Jima Carreyja koji se pravi da je Andy Kauffmann. Pa zatim 'poentira': 'Tako se osjećam i uz trans-osobe'. Inače iznimno sofisticiran pripovjedač koji je kroz svoje priče u stanju vrlo duhovito i zabavno provući vrlo kompleksne teme, ovdje kao da ne shvaća da se sveo na razinu desničarskih budala koje lupetaju stvari ala: 'Ja ću se onda DEKLARIRATI KAO CIJEPLJEN'.

Kada još nakon te priče izvali da piše dramu o crnoj trans-ženi čije su zamjenice n****r, pa onda doda i to da se neće više baviti trans-osobama, nego da će cijeli nastup posvetiti invalidima jer 'baš voli punching down', izjednačava se s infantilnim forama Rickyja Gervaisa, koji je svoj specijal pak posvetio tome da publiku uvjeri kako ne može birati svoje nekontrolirane grozne misli i svoj grozno grub smisao za humor. Na kraju nastupa ima čak i kraću programatsku poslanicu, u kojoj publici objašnjava zašto je njegovo sprdanje s bolesnom djecom, trans-osobama i ostalima manje privilegiranima od njega - sasvim u redu. Problem je jedino što niti je s tom poslanicom uvjerljiv niti ga to čini manje uvredljivim, a najgore je od svega što ne popravlja ono najgore u njegovu nastupu, baš kao i Chappelleovu - nije duhovit i nije smiješan.

Sve u svemu, baziranje najnovijih specijala na tome da opravdaju svoje punch-down šale o trans-osobama, bolesnima, invalidima i ostalima slabijima od sebe - i Chappelleu i Gervaisu bila je velika pogreška. Sve u čemu su uspjeli jest da su pokazali kako ne razumiju novo vrijeme i nove društvene pojave koje ih okružuju i da se više ne znaju šaliti ni na svoj ni na njihov račun. Ostaje im tek izigravanje onog starca iz memea iz 'Simpsona', koji bespomoćno, ali supernabrijano i gnjevno urla na - oblak.