Za početak, jedno sasvim iskreno priznanje. Dugogodišnja sam obožavateljica 'Zvjezdanih staza'. To za mene nije samo najpopularnija svjetska televizijska znanstveno-fantastična serija, nego i prelijepa priča o najoptimističnijoj verziji budućnosti čovječanstva. Da, naravno, kao i svi drugi fanovi, volim pratiti pustolovine raznih trekovskih posada po neistraženim dijelovima galaksije, raduju me njihovi susreti i sukobi s nepoznatim tuđinskim vrstama i već sam kao postojeće u vokabular usvojila izraze kao što su phaser, fotonski torpedo, warp i slično. 

No nije samo stvar u tome. Stvar je i u tome da 'Star Trek' prikazuje osobe koje u dalekoj budućnosti putuju svemirom zato što ga žele istražiti. Primarni im je cilj znanje. Ne zanima ih ni profit - vlasništvo im uz tehnologiju replikatora koji energiju pretvaraju u materiju ionako ne predstavlja ništa ni moć ni rat - doista najviše žele upoznati svemir u kojem žive. Vrijednosti kojih se pritom drže - nenametanje svojih načela drugima, neometanje samostalnog razvoja drugih civilizacija i uvažavanje drugačijih - doista su nešto najbolje što može zamisliti u svojoj budućnosti.

Nije zbog toga ni čudo što se toliki broj ljudi diljem svijeta zakačio na 'Zvjezdane staze' i što svako prikazivanje bilo kojeg od izdanka te najpopularnije svjetske SF-franšize ima svoju publiku. No u svojem osobnom slučaju, koji je vjerojatno sličan i mnogim drugim obožavateljima 'Star Treka' diljem svijeta, moram priznati da ću zbog te pozadinske filozofije i atmosfere s radošću pogledati čak i one najgore izdanke ovog serijala, kako televizijskog, tako i filmskog. Da, u više sam navrata pogledala sve epizode 'Voyagera'. I da, žmirkala sam uza sve lens flareove J.J. Abramsa.

Novi serijal 'Zvjezdanih staza', 'Star Trek: Discovery', koji je na televiziju trebao stići u siječnju, ali je onda zbog brojnih problema s budžetom i autorima serije odgođen, odnedavno se u Hrvatskoj može pratiti na Netflixu. Prve dvije epizode koje su nam ponuđene kao pravi, klasični, užasno dugačak pilot definitivno nisu jedan od najgorih izdanaka trekovskog TV i filmskog univerzuma, ali nažalost, nisu ni najbolje. 

Ako imalo pratite vijesti iz televizijskog svijeta, vjerojatno ste već čuli za brojne povike čuđenja na izgled Klingonaca, koji su glavni antagonisti novoga serijala i koji vrlo malo nalikuju dosad prezentiranim Klingoncima u prethodnim serijalima, ali zato u nekim instancama sliče Masteru iz serije 'Buffy - ubojica vampira'. I doista, Klingonci su ovdje sasvim neočekivano drukčiji, i to ne samo fizički. Čak su i po ponašanju očito oblikovani prema nekim prevladavajućim tjeskobama povezanim uz aktualne neprijatelje napretka i boljitka trekovskih ideala - okupljaju se uz poklič 'Remain Klingon!' te posezanje za arhaičnim običajima i ikonografijom, vrlo nalik onima koji uzvikuju: 'Make America great again!' No iako su Klingonci iznenađenje na koje se obožavatelji ovog serijala moraju naviknuti, oni nisu najveći problem prve dvije epizode.

Te dvije epizode očigledno funkcioniraju kao ekspozicija i predpriča na temelju koje ćemo dalje pratiti glavnu junakinju - Michael Burnham, koja je u tim epizodama prva časnica, i to službeno problematična prva časnica na brodu Shenzhou. No jedno je ekspozicija, a drugo je razvlačenje, čega u te dvije epizode ima napretek. 'Star Trek', koji je oduvijek primarno bio televizijska serija, što znači da su je budžetska ograničenja uvijek priječila da bude akcijski SF s puno pucačine i efekata, ali je s druge strane nagonili na nešto prekrasno - da se ostvaruje kroz dobru priču, likove i filozofiju. Djelomično su zbog toga TV serije iz ove franšize uglavnom bile bolje negoli filmovi, a zbog toga je i novo televizijsko doba, u kojem se više novca ulaže u TV produkciju, u nekim slučajevima loše utjecalo na kvalitetu TV serijala. 

Prve dvije epizode serije 'Star Trek: Discovery' umnogome su pokazale simptome upravo te boljke. Prepune su raskošne akcije, efekata, Klingonci su možda nekome šokantni, ali izgledaju vrlo impresivno, s alternativnom kulturom koju očito još imamo prilike istražiti. Čak su zanimljivi i pokušaji autora da izbalansiraju činjenicu da se posada koristi tehnologijom starijom od Kirkove, a da je serija ipak snimljena 2017. Sa svime su se time dobro snašli.

No nisu se dobro snašli s pričom. Razvučena i zbunjujuća ekspozicija, ne sasvim jasna motivacija (pa ni ličnost!) glavne junakinje, više koncentracije na održavanje vizualne mračne atmosfere (i opet lens flareovi!) negoli na stvarno stvaranje mračnih situacija - sve je to priču u ovome dvodjelnom pilotu učinilo pomalo tankom i mnogo više nalik filmovima J. J. Ambramsa negoli onome što osobno najviše volim u 'Zvjezdanim stazama'.

Naravno, i dalje ću ih gledati. Moguće je da ću ih nakon nekoliko epizoda čak i zavoljeti. No zasad mi se ne sviđaju prioriteti. Klingonci mi se sviđaju mnogo više.