U četiri godine starom dokumentarcu koji se ovih dana odjednom pojavio na HBO-u samo zato što je Simpson nedavno umro - nema baš ničeg novog ni zanimljivog, niti se u njemu razlažu neki dublji uvidi u slučaj koji je obilježio američku sudsku, rasnu i celebrity povijest pred kraj 20. stoljeća.
Wikipedia kaže da je, kad je 10. travnja ove godine umro O.J. Simpson, redatelj filmova 'Goli pištolj' David Zucker na Instagramu objavio njegovu fotku i uz nju napisao: 'Glumio je kao što je i ubijao - uspio se provući, ali nitko mu nije vjerovao'. I doista. trideset godina nakon suđenja koje je potreslo Ameriku sve je manje onih koji vjeruju da je O. J. Simpson doista bio nevin, kao što je presudila porota. No tada kad je presudila, 1995. godine, bilo je drugačije.
vezane vijesti
Mnogo je faktora utjecalo na to da O.J. bude proglašen nevinim, no dva najvažnija bila su klasa i rasa. Zbog pripadanja klasi slavnih sportsko-hollywoodskih multimilijunaša O.J. si je mogao priuštiti najbolje odvjetnike u Sjedinjenim Državama, a zbog njegova pripadanja rasi afroamerikanaca ti su odvjetnici iskoristili opravdani revolt crnačkog stanovništva rasizmom losanđeleske policije i njihovom brutalnošću u slučajevima poput premlaćivanja Rodneyja Kinga. U svjetlu su toga Simpsonovi odvjetnici cijeli slučaj pretvorili u rasno pitanje. Umjesto O.J.-a, na optuženičkoj su se klupi našli američki rasizam i njegovo oživotvorenje u LA policiji. A oni su imali puno previše putra na glavi da bi se izvukli.
O.J.-evo oslobađanje zapravo je bila nuspojava osude tog sustava. Budući da je taj sustav stvarno i trebalo osuditi, a to je donedavno relativno rijetko činjeno u formalnom, institucionalnom obliku - američki kazneni sustav nije se više bavio tim slučajem. Njime su se nastavile baviti obitelji Simpsonove ubijene supruge Nicole Brown i njezina prijatelja Rona Goldmana. U građanskim su parnicama uspjeli Simpsona proglasiti odgovornim za njihove smrti, a odštete koje su mu pritom naplatili bez sumnje su uvelike pridonijele Simpsonovu financijskom slomu.
Dokumentarac 'O.J i Nicole: američka tragedija', koji se ovih dana našao u ponudi HBO maxa - bez sumnje samo zbog nedavne Simpsonove smrti - specifičan je po tome što je cijelu priču pokušao ispričati iz perspektive jedne od članica tih obitelji - Nicoleine sestre Tanye. Samo po sebi, to uopće nije loša ideja i dokumentarac dobro počinje - Tanyinim čitanjem jednog od pisama koje je Nicole napisala O.J.-u. Nakon sjajnog dokumentarca 'O.J. - Made in America' (može se pogledati na Netflixu) i odlične serije iz franšize 'Američka kriminalistička priča' - 'Narod protiv O.J. Simpsona' (može se pogledati na servisu Disney +), koji su pokrili gotovo sve aspekte suđenja, rase i klase u ovome slučaju, bilo je pravo osvježenje da se netko odlučio cijelu priču ispričati s osobne strane. Sa strane obitelji žrtava. Sa strane Nicoleine boli i patnje. Sa strane obiteljskog nasilja i onoga za što danas imamo i pravno definirano ime - femicid.
No osim tih nekih isječaka iz Nicoleinih pisama i dnevnika te konstatacije da su i sud i porota prije 30 godina potpuno zanemarili obiteljsko nasilje u domu Simpson/Brown kao nebitno - ovaj dokumentarac uopće nije ispunio očekivanja. Plošan i prazan, bez ikakve dubine, podrobnosti pa čak i autentičnosti koja bi bila poduprta ičim ozbiljnim, zapravo ne donosi ništa novo osim potresnog, ali ni po čemu upečatljivog svjedočenja jedne sredovječne žene koja je u mladosti tragično izgubila sestru. Sve skupa nije ni naročito emotivno, a toliko je loše istraženo da debelo kaska za onim kasnonoćnim 'kako-je-vaša-susjeda-godinama-trovala-muža' true crime trashom na manje gledanim kabelskim kanalima.
Povrh svega, dokumentarac je snimljen 2020. godine i očigledno je u HBO-ovu ponudu uvršten samo i isključivo u povodu smrti antagonista iz naslova. Naivniji među nama zbog toga su pomislili da je možda o toj prilici taj dokumentarac odabran zato što je kvalitetan, izniman, bolji od ostalih, u svakom slučaju vrijedan HBO-ovskih standarda. No ispalo je da je riječ o uratku koji je na razini štancerskih kabelskih 'specijala' kakvi se proizvode na klaftre i nisu uopće dostojni jedne top streaming platforme. No izgleda da se s promjenama na HBO Maxu ne mijenja samo to što će servis iz naziva izbaciti 'HBO', nego i visoke kriterije koje je donedavno gajio. Ovaj bespotrebni dokumentarac jedan je od simptoma takvog trenda.
