Jonke je, kako smatra priređivač knjige Ivo Pranjković, jedan od najvažnijih djelatnika na području 'primijenjene standardologije'. To je na poseban način došlo do izražaja u njegovu dugogodišnjem uređivanju časopisa 'Jezik' te u brojnim rubrikama koje je vodio po novinama i časopisima, a posebice u dnevniku Vjesnik i u tjedniku Telegram, podsjetio je Pranjković.

'U tim je svojim napisima Jonke uvijek vodio računa o tzv. elastičnoj stabilnosti standardnoga jezika, o njegovoj polifunkcionalnosti, a umjesto vukovskoga načela 'piši kako narod govori' inzistirao je na načelu 'piši kako pišu dobri pisci", istaknuo je Pranjković, ocjenivši kako osobit pečat toj djelatnosti daje Jonkeov jednostavan, ali stilski uvjerljiv i do kraja izbrušen način pisanja.

Pranjović smatra i kako je nemjerljiva uloga Ljudevita Jonkea kao dugogodišnjega vrhovnog autoriteta u standardnojezičnim i jezičnopolitičkim pitanjima u Hrvatskoj sve od pedesetih do početka osamdesetih godina XX. stoljeća.

Naglasio je kako je Jonkeovo temeljno polazište, unatoč čestim i brojnim poteškoćama kroz koje je prolazio i kompromisima koje je morao činiti u tim i takvim pitanjima bilo nepokolebljivo čvrsto i jasno.

To polazište, kako je istaknuo, jest da hrvatski jezik ima svoje povijesne, kulturološke, teritorijalne i nacionalne posebnosti koje moraju doći do izražaja u standardizacijskim procesima i u vođenju jezične politike i koje ne smiju biti žrtvovane nikakvim tzv. višim ciljevima.

Po Pranjkovićevim riječima Jonke je bio prvi koji je uvjerljivo i argumentirano upozorio na nepravedno zapostavljenu, a vrlo vrijednu i slojevitu jezikoslovnu djelatnost predstavnika Zagrebačke filološke škole, posebice onih najvažnijih kakvi su bili Adolfo Veber Tkalčević i Bogoslav Šulek.

Knjiga 'Rasprave i članci' (376 str.) podijeljena je na sedam poglavlja - povijest hrvatskoga književnog jezika, književni jezik u teoriji, hrvatski književni jezik u praksi, češka književnost te posebno tiskan govor Ljudevita Jonkea u Zagrebačkoj katedrali 'Tko svoju zemlju ljubi'.

Na početku knjige objavljeni su predgovor, ljetopis Ljudevita Jonkea, bibliografija, izdana djela te važnija literatura o Jonkeu, što ih je priredio Ivo Pranjković.

Na kraju knjige, u prilozima, objavljene su napomena, tekstološka napomena, tumač imena i izraza, rječnik, kazalo imena te slikovni prilozi.

Akademik i sveučilišni profesor Ljudevit Jonke rođen je 1907. u Karlovcu, a preminuo 1979. u Zagrebu. Bio je jedan je od najvažnijih hrvatskih jezikoslovaca kroatističkoga usmjerenja, dugogodišnji odbornik i posljednji predsjednik Matice hrvatske prije prisilna utrnuća njezina rada 1971.