Sinoćnji Eurosong u Švedskoj po mnogome je mogao ispasti dramatičan, po još više je kriterija bio stvarno problematičan, ali nama je u Hrvatskoj ispao antiklimaktičan. Osjećamo se pokradeno jer smo imali fakat odličnog i atraktivnog kandidata pa ispada da ništa drugo nije bilo važno. Ali ipak - bilo je super.
Naiskrenije i pardon na izrazu, mislila sam da će na sinoćnjem Eurosongu biti više sranja. Da, i mene je bilo ponijelo oduševljenje Baby Lasagnom, i ja sam se radovala njegovom nastupu i mogućoj pobjedi, mijaukala sam back, pogledala sve snimke na YouTubeu, TikToku, Instagramu i generalno svemiru, i ja sam bacila daljinski u televizor zbog tog što Marko nije pobijedio, ali objektivno - moglo je biti puno većih problema osim toga da naš favorit i uzdanica ne pobijedi. Pa se to, k'o što bi rekli mi purgeri, nekak zdemfalo. Što je, slažem se, užasno licemjerno, ali da su se sranja počela događati, bilo bi samo užasno.
vezane vijesti
Cijelo to oduševljenje Baby Lasagnom bilo je nešto odista posebno i bez obzira na ishod, to je divna priča. Momak je po svim mogućim kriterijima, osim po kvaliteti pjesme, bio underdog. Niti mu je pjesmu pisala vojska prekaljenih autora čije pjesme od ZAMP-a dobivaju helikoptere, niti ga je odbor za izbor pjesme na Doru zarezivao, niti je šira javnost za njega prije čula niti išta uobičajeno za domaće eurosongovske kandidate. A pjesmu mu je dok si rek'o keks zapjevali i uz nju zaplesali svi - od ljutih rokera do gospođa iz kulturno-umjetničkih društava. Sve je to i prešlo granice Hrvatske pa su uskoro na njegovim nastupima - uključujući i onaj polufinalni na samom Eurosongu - svi umjesto njega whoooo-oooa-li njegov refren i 'cepali' laktom u ritmu muzike za ples. Istinski united in music moment.
Probijanje kôda
No eto, žirijima diljem Europe nije se toliko svidio. Zašto? Nemam pojma. Možda ima istine u tome da su članovi tih žirija zaključili da švicarski nebinarni predstavnik Nemo ima nastup koji je važniji za ono što Eurosong želi promicati - uključivost, vidljivost onih koji su 'probili kôd', koji se identificiraju drugačije, odijevaju se drugačije. No isto tako je istina da Nemo zbilja dobro pjeva i imao je okej pjesmu. Ne, nije mi bila bolja od Markove. Nije ni pamtljivija ni pjevnija ni simpatičnija niti ju je publika strastvenije ubrala, ali je dobra i Nemo ne zaslužuje sav hejt koji se na njega sručio. Žiriji su jednostavno imali neke druge kriterije, koji u kontekstu prekrasne priče s Baby Lasagnom izgledaju krajnje suspektni, ali šta sad? Drugi smo. Baš ko i Finac prošle godine. Koji je isto bio favorit publike.
Šteta je i što nas se većina u cijelom tom ozračju baš i nije uspjela zabaviti uz Eurosong. A bio je zabavan. Nekima iskreno, nekima ironično, nekima zbog toga što stvarno vole taj đir, nekima zato što se vole okupit s prijateljima pa onda smijat kiču i neukusu. Sve je to ovaj Eurosong isporučio, uključujući i simpatične voditeljice s blago duhovitim komentarima i upadicama, koje se ipak nisu trudile ispasti stand-up komičarke (a što uvijek završi grozno). Bilo je svačega - od suludih Estonaca s međugeneracijskim rapom, preko šokantno zanimljive Irkinje sa stylingom iz Devetog kruga, s norveškim gitaristima koji su na bini imali ozbiljne neurološke napadaje, pa sve do Francuza u čije vokalne vještine nitko nije posumnjao ni sekunde. Moglo se uživati u šarenilu, u dobroj glazbi, moglo se rugati lošoj glazbi, presmiješnim outfitima, Isusu s balalajkom u armenskom bendu, požaru fosilnih goriva na pozornici tijekom Nijemčeva nastupa, Fincu koji je kak'ti skrivao goli pimpek, a bilo bi mu bolje da je skrivao ružne sandale na bijelim soknama. Mogli ste i padat u nesvijest od pretjeranih efekata na pozornici. Nema čega nije bilo.
Licemjerje nasnimljenog pljeska
A ponavljam, uza sve to, moglo je biti i ozbiljnih problema. Cijeli užas s Izraelom nije zapravo bio nimalo bezazlen i organizatori su s pravom bili nervozni zbog toga. I sama u svemu tome - izraelskom nastupu, lobiranju za glasove, činjenici da je Nizozemac bio diskvalificiran zbog mahanja rukom, a nije bilo diskvalifikacije zbog mahanja oružjem - vidim itekako mnogo problema, licemjerja i užasa. I meni je fuj što su se povici pobune i gađenja iz publike više ili manje uspješno maskirali nasnimljenim pljeskom, ali - drago mi je što ipak NIJE bilo ozbiljnih problema. A moglo je biti.
Znam da zvuči kao tješenje i racionalizacija, ali STVARNO je super što je Baby Lasagna tako visoko plasiran. Stvarno je super što ga pola Europe ionako smatra pobjednikom. Stvarno je super što će za nas uvijek biti pobjednik jer je to od trenutka kad je izašao na pozornicu na Dori, ako ne i otprije. Stvarno je super što sad svi znaju za njega i što će vjerojatno imati priliku za blistavu karijeru. Stvarno je super što će, zbog načina na koji je došao do pobjede na Dori, možda ubuduće biti nekih promjena u điru na koji se tretira glazba izvan strogog kruga 'klasičnih' domaćih festivalskih hitova. Stvarno je super što smo se svi razgalili zbog jednog talentiranog, dragog čovjeka i njegovih mačaka. Stvarno je super što ćemo se zauvijek sjećati kako puna arena svijetlećih narukvica skače u ritmu rim tim tagi dim.
A Eurosong dođe pa prođe. Srećom, ovaj put bez incidenata i žrtava koji bi bili gori od jednog povrijeđenog nacionalnog ponosa.
