U dvije briljantne epizode kojima je udaren zadnji pečat na Netflixovu seriju 'BoJack Horseman', autor serije Raphael Bob Waksberg ostao je vjeran egzistencijalističkoj filozofiji na kojoj se čitavo vrijeme temeljila cijela serija, premda je to katkad znalo biti zamagljeno šarenilom animacije, BoJackovskim 'frajerskim' šarmom i ljubavlju fanova prema svojem omiljenom crtanom konju. A sad oprez jer slijede SPOILERI!!! Kao i u svim drugim pričama o BoJacku, Waksberg je i na samome kraju - paradoksalno, uz puno ljubavi prema liku i svijetu koji je stvorio - ostao pri svojem. Dao je BoJacku dva izlaza - u jednome umire i to je to, nema nagrade, nema kazne, nema objašnjenja, nema iskupljenja, samo ništavilo. U drugome nastavlja živjeti - i ako to doista želi, mora napokon preuzeti odgovornost za ono što je učinio. Nema simpatija, nema opravdanja, nema popuštanja 'zato što je simpatičan i zato što ga dugo poznajemo', nema besplatnog oprosta zato što je sad trijezan i nema više ničega na lijepe oči. Drugim riječima - nema zaborava.
Jednom davno sam, tijekom studija sociologije i u sklopu nekog eksperimentalnog programa, upoznala čovjeka koji je služio zatvorsku kaznu zbog ubojstva. Bio je to zanimljiv susret, ali jedna od najupečatljivijih stvari koju mi je taj čovjek u razgovoru rekao jest to da se 'najviše kaje zbog toga što ga sada više nitko neće moći pogledati, upoznati i procijeniti a da pritom nema na umu da je on - ubojica'. Možda je odslužio dodijeljenu mu kaznu, možda su ljudi i spremni pružiti mu drugu priliku, ali uz njega će uvijek ostati prilijepljeno da je - ubio drugog čovjeka.
vezane vijesti
Meni se pak istoga trenutka u glavi oblikovalo pitanje - pa zar to ne bi I TREBALO biti tako? Sve kajanje, iskupljenje, otplaćivanje duga društvu, preodgoj i društveno ugledan život koji sada vodi su u redu. Ali on je u jednom trenutku svojeg života UBIO ČOVJEKA. To je jedna od stvari koje je učinio, jednako kao što je zbog toga odslužio zatvorsku kaznu. Ne bi li se to SVE trebalo uzimati u obzir? Nismo li mi svi zapravo zbroj odluka koje smo donijeli i postupaka koje smo poduzeli tijekom svojeg života? Zašto bi se neki morali zaboravljati na račun drugih?
Animirana Netflixova serija 'BoJack Horseman' (koju je netko na hrvatskoj Wikipediji sasvim retardirano prozvao 'Konjko') možda je jedina TV serija - a ako nije jedina, onda je svakako najživopisnija - koja se tijekom čitavih šest sezona svojeg postojanja bavila upravo tim pitanjem.
U naše je živote dovela antropomorfiziranog konja po imenu BoJack Horseman (a NE Konjko!), isluženu zvijezdu nekada superpopularnog sitcoma koja, trideset godina nakon završetka serije koja mu je donijela slavu i praktički nepotrošivo bogatstvo, živi u raskošnoj vili u hollywoodskim brdima i ne zna što bi sa sobom. BoJack je usamljen, nezadovoljan, ovisan o alkoholu i drogi kojima se u trenucima praznine i frustracije okreće radije nego da pokuša riješiti svoje probleme, impulsivan, nagao i nepromišljen, a usput još i opterećen svom silom trauma iz prošlosti - uzrokovanih što tuđim (roditeljskim) što vlastitim ponašanjem.
No BoJack nije samo to. BoJack je istodobno i šarmantan, duhovit, VRLO inteligentan i pristojno obrazovan te se u svakodnevnom životu doima kao boemski orijentirani frajer koji svoje greške, grijehe i traume nosi kao modni dodatak superzanimljivog tipa. Mnogi ga u njegovoj okolini - agentica Princess Carolyne (antropomorfizirana mačka), ghost-writerica njegove biografije Diane, cimer Todd, pa i rival Mister Peanutbutter - vole i nastoje mu pomoći unatoč svim groznim stvarima koje BoJack uspijeva učiniti tijekom serije, sve pod egidom nikada prevladane traume i bespomoćnošću pred vlastitim ovisnostima. BoJack ujedno i svako malo uviđa koliki je kreten i kolike je ljude povrijedio, čak i uništio svojim ponašanjem, ali sve do zadnje sezone - to mu baš i ne dolazi na naplatu.
I doista, sve do zadnjih nekoliko epizoda, koje je Netflix gledateljima stavio na raspolaganje krajem siječnja, nije jasno kakav će završetak na kraju zateći BoJacaka. Hoće li to biti hollywoodski, sitcomovski završetak, u kojem će BoJack ipak dobiti svoj happy end jer, eto, mnogo je naučio, promijenio se, otrijeznio, shvaća koliki je šupak bio u prošlosti i svim se silama trudi ne ponoviti sve još jedanput, čak se i distancira od svijeta koji mu je to omogućivao? Ili će BoJack napokon morati preuzeti odgovornost za sve svoje postupke?
Pokušat ću izbjeći spoilere u prikazu onoga što nam je Raphael Bob Waksberg spremio za sam kraj 'BoJacka', ali neke detalje neću moći izbjeći pa svima koji ih se boje odmah najavljujem SPOILERE!!! PAZITE! NE IDITE DALJE! A sad kad smo ostali bez tog dijela publike, evo i kakav je kraj BoJacku namijenio autor.
Najkraće rečeno - ostao je vjeran cijeloj seriji. Nije BoJacku dopustio da 'pogleda unatrag na onog nekadašnjeg BoJacka i upita se - tko je to?'. Nije mu dopustio da sve oko sebe zavede još jednim manevrom pretvaranja u bolju osobu. Nije mu dopustio da samo zato što uviđa sve loše što je učinio ispadne bolji nego što jest. Nije mu, na kraju krajeva, dopustio da nijedan svoj prijestup sakrije od javnosti. Drugim riječima, nije mu dao iskupljenje, ali nije ga ni osudio da dovijeka hoda svijetom zatvoren u drvenu spravu za mučenje sa sramnim natpisom obješenim oko vrata. Dao mu je zapravo dvije mogućnosti, izražene u dvije fantastične epizode na samom kraju serije. Jedna - ona opisana u predzadnjoj epizodi jest smrt. BoJack može jednostavno umrijeti i time će se prekinuti sve - i dobro i loše iz njegova života. No BoJack kroz svoj halucinatorni san na rubu smrti do koje se doveo pijanim i nadrogiranim utapanjem u bazenu svoje nekadašnje kuće - saznaje da smrću ne prestaje samo njegova agonija, nego prestaje sve. Nema života poslije smrti, nema nagrade, nema kazne, nema opravdanja, nema iskupljenja, NEMA NIČEGA! Samo ništavilo.
Druga mogućnost, prikazana u posljednjoj epizodi sezone i serije, dala je BoJacku još jednu, zapravo težu opciju. Prvo i prvo, sve mu je došlo na naplatu. Završio je u zatvoru, otkrilo se sve loše što je ikada učinio u životu, posebice njegova sramotna uloga u smrti nekadašnje dječje zvijezde i njegove kolegice iz serije - Sare Lynn, izgubio je čak i sav novac, pa i kuću. U zatvoru se smirio, doista otrijeznio i dubinski shvatio kolika je šupčina bio i to je super, ali to ne znači da su sada svi sve zaboravili i da može živjeti kao da ništa nije učinio. Kada privremeno izlazi iz zatvora, dobiva priliku još jednom porazgovarati s četiri osobe koje su ga uvijek najviše voljele i podržavale - i sve četiri krenule su dalje, u novi život BEZ NJEGA. I iako im je drago što vide BoJacka, nemaju ni najmanju namjeru nastaviti bilo kakav odnos s njime. Valja napomenuti da mu je polusestra prekinula sve odnose s njim.
Činjenica da je serija završila tom epizodom, a ne onom u kojoj se susreće sa svima koje je u životu izgubio i koji ga suočavaju sa smrću - govori da je autor BoJacku ipak namijenio život, iako mu to uopće ne duguje, no učinio je to zato što ga, kao i svi mi iz publike - voli. No sama ta ljubav nije dovoljna da bi BoJacku pribavila hollywoodski happy end niti da bi mu dopustila da svoj život nastavi a da pritom svi koje susretne ne budu svjesni što je BoJack sve učinio.
Nadam se da je moj davnašnji poznanik koji je odslužio zatvorsku kaznu za ubojstvo imao priliku pogledati ovu seriju jer u njoj se krije i odgovor na njegovu žalopojku. Ne, u životu ne možeš dobrim djelima poništiti ona loša. Ne možeš izbrisati svoje pogreške samo zato što si simpatičan i zato što si se pokajao. Možeš samo nastaviti živjeti i suočiti se s time da doista JESI zbroj svega što si učinio, dobrog i lošeg. Teško je, naravno da je teško. Ali u usporedbi s ništavilom smrti, možda je ipak bolja opcija.
