Odmah prije početka pisanja teksta moram, zbog predanih obožavatelja filmskih i televizijskih serijala 'Zvjezdanih ratova', napomenuti da sam u dotični upućena umjereno do loše. Gledala sam većinu filmova, odrasla sam u generaciji u kojoj su starvorzi bili neodvojivi dio popularne kulture, znam za većinu razloga iz kojih se ta franšiza hvali i zbog kojih se kritizira, i sama sam nekim njezinim aspektima naklonjena, a neki su mi smiješni/dosadni - no definitivno nisam fan, ne raspoznajem sve žive vrste iz daleke, daleke galaksije i kad se pita: Star Wars ili Star Trek, uvijek biram potonje. Tako da to odmah riješimo i utvrdimo da po zadanim postavkama nisam osobito zainteresirana za izdanke Lucasovog SF-western univerzuma.

No ipak, najnovija serija izgrađena na temeljima toga svijeta, Disneyjev 'Mandalorian' poprilično mi je simpatična. Ne znam točno zašto - u svakoj od dosad šest pogledanih epizoda našla bih dovoljno materijala za jednu odličnu sprdnju s prijateljima na cugi, ali s druge strane - cijela atmosfera, izrazito cool repliciranje vesternske atmosfere tajanstvenog, usamljenog revolveraša ili odmetnutog samuraja, nešto frajerskog humora, razna čudesna stvorenja kojima je Lucasova galaksija uvijek obilovala više nego Roddenberryjeva te na kraju krajeva - baby Yoda - uspjeli su mi osvojiti srce i u svakom me novom nastavku barem malo razvesele.

U čemu je, dakle, fora? Pa, ovako. Naslovni junak, Mandalorian ilitiga Mandalorijanac - jer dotični zapravo nema imena, nego se 'vodi' pod nazivom stanovnika planeta Mandalorea i reda Mandalorijanaca, koji su nekakvi superkomandosi, ratnici, univerzalni vojnici, štajaznam - a istodobno imaju i nekakav kodeks, vjeru, učenje zbog kojih nikada ne skidaju metalni oklop i kacigu te s vremena na vrijeme uzviknu mantru: This is the way (u slobodnom prijevodu: Ovo je pravi način). Uglavnom, naš Mandalorijanac na početku serije nije neki super-duper plemeniti lik, nego član ceha lovaca na ucjene/bjegunce koji bez ikakvih pitanja i objašnjenja za obilne nadoknade naručiteljima dovodi osobe koje im iz nekog razloga izmiču.

Mando, kako ga iz milja ili posprdno zovu oni koji ga dulje znaju, radi sam i praktički je nepobjediv, pa mu zato u prvoj epizodi lik koji raspoređuje zadatke uvali jedan koji je posebno težak. Mora otići na neki planet i pokupiti jako važan plijen te ga isporučiti drito klijentu. Kada Mando nakon brojnih peripetija, pucačina, jahanja čudesnih stvorenja i inih akcija dođe do važnoga plijena, ispostavi se da je riječ o djetetu, i to djetetu iz vrste kojoj, kako će odmah shvatiti svi koji su gledali 'Star Wars', pripada Yoda.

Baby Yoda, kako je mališana prozvao internet, neodoljivo je sladak i šarmantan, toliko da dopre ispod čvrstog Mandalorijančeva oklopa pa ga on na kraju odlučuje spasiti iz šapa onih koji su ga 'naručili' i nastaviti svoje galaktičke pustolovine zajedno s njim. Mališa je, naravno, odmah i postao zvijezda serije pa se tijekom većine Mandovih pustolovina gledatelj zapravo stalno pita što je s njim, kako će ga Mando zaštititi od gadarija koje se događaju oko njega i kakvi su, na kraju krajeva, njegovi planovi s njim.

I sad, ne znam je li to upravo zbog te neizdržive slatkoće i šarma mladunčeta koje Mandalorijanac vuče za sobom i jesam li nasjela na najstariji trik iz scenarističkog priručnika - onaj o tome da glavni lik mora spasiti mačića da bi nam prirastao srcu - ali činjenica jest da su mi, nakon Mandova spašavanja baby Yode odjednom i njegove pustolovine usamljenog revolveraša u svemirskoj pustinji postale zanimljivije. Dok bih prije, u svim ostalim izdancima 'Zvjezdanih ratova' uglavnom zijevala tijekom predugih scena potjera, pucanja, tučnjava i preseravanja sa specijalnim efektima, sada se odjednom hvatam kako vrlo angažirano navijam za našeg glavnog junaka, ali i pritom analiziram postupke svih ostalih te kako oni pridonose tome da naš Mando postane gori ili bolji.

Ekipa koja stoji iza ovog projekta predvođena je Johnom Favreauom, poznatom iskusnjarom u ekranizacijama stripova, što se vidi i ovdje jer je cijela serija odrađena stripovski - od proceduralne, epizodističke forme pa sve do sjajnih stripovskih tabli na odjavnoj špici svake epizode. U seriji također gostuju i brojni zanimljivi epizodisti koje čovjek možda ne bi očekivao u ovome žanru, kao što su, recimo, komičarka Amy Sedaris i komičar Bill Burr (ona je svoju ulogicu odradila sjajno, on svoju baš i ne), a među redateljima epizoda također su se našla zanimljiva imena, kao, primjerice, Bryce Dallas Howard, uspješna glumica i kćerka Rona Howarda.

Sve to priodnosi podosta razigranoj, simpatičnoj i vrlo pitkoj seriji koja se gleda s lakoćom čak i kad je tipično starvorovski apsurdna i nenamjerno smiješna. Fanovi 'Zvjezdanih staza' sigurno će biti zadovoljni, a mi drugi... Sve ovisi o tome koliko ćete se zaljubiti u mališana iz Yodine vrste. Jer bez njega, ruku na srce, serija ne bi imala razlog postojanja.