Komplicirana radnja koju scenaristi voze na četiri kolosijeka, pregršt stvarnih povijesnih ličnosti pretočenih u trilerske minijature, tajne organizacije i redovi, serija ritualnih ubojstava i reference na suvremene događaje, s kojima Bjelogrlić očito želi reći da se na ovim prostorima rijetko što mijenja - sažetak je to druge sezone serije 'Senke nad Balkanom', koja se zapravo i ne da tako lako sažeti.
Godina je 1933. u Kraljevini Jugoslaviji i kralj Aleksandar upravo je došao u posjet drugom najvećem gradu svojeg kraljevstva - Zagrebu. Dječica mašu zastavicama, kumice bacaju cvijeće i sve je jako če-če, ali onda - puf! - netko pokuša atentat na 'njegovo kraljevsko visočanstvo'. Ne uspijeva, ali to ipak izaziva pičvajz od Vardara pa do Triglava, pri čemu na ekranu prvo vidimo upravo taj triglavski i vardarski moment - Antu Pavelića (Bojan Navojec), koji se u Piranu, na samoj granici s Kraljevinom Jugoslavijom, sastaje s izvjesnim Makedoncem iz VMRO-a i ondje ima, nazovimo to tako, brzu razmjenu dojmova o zajedničkom neuspjehu. S druge pak strane vidimo generala Živkovića, koji verbalno šamara svoje podređene zbog tog kiksa, uvjeren da atentat nije uspio samo zato što su ustaše nesposobni debili, a ne zato što je kraljevsko obezbeđenje pošteno odradilo svoj posao.
Istodobno u Beogradu naš stari znanac iz prve sezone, inspektor Stanko Pletikosić (Andrija Kuzmanović) ima pune ruke posla s ubojstvom na Avali, na staroj tvrđavi Žrnov, čije se rušenje upravo sprema da bi se izgradio Meštrovićev Spomenik Neznanom junaku. S tim spomenikom ionako je već dosta problema. Vojska čuva lokaciju jer je odande već nekoliko puta nestao mramor od kojeg bi se trebao izgraditi spomenik i jedan dio javnosti buni se zbog rušenja stare tvrđave, a sada se povrh svega još dogodilo i najgore - čovjek je brutalno i ritualno ubijen, odsječeni su mu prsti na ruci, a nad njim je ostavljen potpis: 'Vratio sam se, N. J.' Policija leš prevozi na patologiju, gdje se otkriva da je ubijeni po sebi imao tetovirane neobične simbole, ali ubrzo nakon toga, leš i nestaje s patologije...
Početak je to druge sezone serije 'Senke nad Balkanom', koja je već sa svojom prvom sezonom prije dvije godine postigla svojevrsni kultni status u zemljama bivše Jugoslavije, iako se prikazivala samo u nekima od njih - ne i u Hrvatskoj. Druga sezona 'Senki', serije koja se osnovnom krimi-pričom koristi da bi usput razotkrila i brojna druga politička, društvena i povijesna zbivanja u jugoslavenskom društvu između dva rata - još je mračnija, složenija, ali i impresivnije producirana nego prva.
Jedan od razloga svakako je i turbulentno povijesno razdoblje u kojem se odvija priča - sredina tridesetih godina dvadesetog stoljeća, tik pred (uspješni) atentat na kralja Aleksandra, ali i doba uspona nacizma i staljinizma, s lokalnim izdancima obiju struja i sve vidljivijim zlokobnim znacima koji upućuju na novi rat.
No iako se Bjelogrlić u 'Senkama' uvelike oslanjao na tajnu povijest - goleme zavjere, uvezene i domaće špijune, tajna društva te narko i krimi-bande koje drmaju beogradskim (i jugoslavenskim) podzemljem toga vremena, to nije jedino zbog čega su 'Senke' uzbudljive i zanimljive za gledanje. Prije svega valja napomenuti da ova serija, unatoč dinamičnosti i čitavom nizu misterija koje raspliće u svojim epizodama - ili baš upravo zbog toga - nije ni laka za gledanje. Mnogo je toga što gledatelj mora stalno imati na umu - počevši od četiri glavne priče koje se s vremenom počinju ispreplitati i ulaziti jedna u drugu, preko čitave plejade likova koji tu priču guraju i lokacija po kojima skaču, pa sve do poveznica sa stvarnim povijesnim ličnostima te referencama na suvremene događaje u Srbiji. Priča je to koja grabi kroz sve slojeve društva - od siromašnih junaka i krimosa u Jatagan maloj - siromašnoj četvrti koje se pokušava oduprijeti rušenju radi izgradnje novoga naselja, crnogorskih trgovaca i makedonskih proizvođača nove droge - heroina - koji će ih uplesti u mnogo širu gadariju nego što su se nadali, preko sadašnjih i bivših policajaca koji pokušavaju proniknuti seriju ubojstava u kojima su žrtve obilježene simbolima tajnih društava, pa sve do najviših krugova, u kojima obitavaju kraljevi, kneževi, beogradska krema umrežena u tajna društva, sovjetski agenti i nacističke agentice.
Druga sezona 'Senki' pravi je showcase talenata iz bivših jugoslavenskih republika - uz srpske glumce koji su angažirani u većini glavnih uloga i među kojima je, u odnosu na prvu sezonu, sjajan dodatak Vesna Trivalić kao Draginja, junakinja Jatagan male, lik koji je oblikovan prema stvarnoj osobi, srpskoj heroini Prvoga svjetskog rata, Milunki Savić - tu je i zamjetan broj hrvatskih glumaca koji su također odglumili povijesne ličnosti. Najviše pozornosti svakako privlače Leona Paraminski i Goran Bogdan, jer je ona odigrala prekrasnu i zlu Mariju Oršić, nacistkinju za koju se govori da je bila jedna od ključnih u oblikovanju ideologije Trećeg rajha te je navodno bila inspiracija za Pavelićevu 'Liepu plavku' - a Bogdan je odigrao Mustafu Golubića, sovjetskog agenta i ljutog rivala Josipa Broza Tita. Dakako, ekranom, kao i u prvoj sezoni, prije svega dominiraju Dragan Bjelogrlić kao sada već bivši policijski inspektor Andra Tanasijević, koji se sada, umjesto policijskim poslom, bavi osiguravanjem ilegalnih kockarnica, te Andrija Kuzmanović kao mladi inspektor Stanko Pletikosić, koji nastoji proniknuti seriju ubojstava, ali je i u hrpi osobnih problema. Rastao se od supruge, koja sada predaje forenziku na policijskoj školi, ali je i postala članica Komunističke partije te se također uplela u opasne igre.
Glumci su jedna od najjačih karika 'Senki' i gotovo svaki - od onih glavnih ili oblikovanih prema stvarnim povijesnim ličnostima pa sve do onih s 'manjim' ulogama, kao što su prostitutke u Jatagan maloj ili krimi-jataci u crnogorskoj narko-bandi pristigloj iz New Yorka - djeluje kao da se vrlo udobno osjeća u svojoj ulozi. Posebno mi je drago što su u seriji, iako je po senzibilitetu izrazito 'muška' - što je, priznajem, stereotipni prečac kojim opisujem sadržaj koji se više bavi akcijom nego emocijom - ženski likovi jaki i izuzetno pametno napisani, u što bi se mogla ugledati štokoja svjetska serija ovoga tipa.
Način na koji je serija snimljena, pak, izaziva dvojake osjećaje. Prije svega tu je zadivljenost i oduševljenje jer serija ne da izgleda kao serije iz svjetske produkcije, nego većinom izgleda i bolje od većine aktualnih serija svjetske produkcije. Sličnosti s 'Babylon Berlinom' i 'Peaky Blindersima' su neporecive, ali to valja izreći kao kompliment, a ne kao zamjerku, a ona negativna strana 'dvojakih osjećaja' koju spominjem u prvoj rečenici ovog odlomka odnosi se na to da kad pogledamo 'Senke', moramo na trenutak osjetiti i žalac ljubomore što se tako nešto dosad nije snimilo i 'kod nas'.
Naravno, kao i svemu, tako se i izvrsnim 'Senkama' može pronaći zamjerka. Najveća je možda ta što se od silne radnje i priče na trenutke (i malo dulje) gube emotivni odnosi među likovima i njihova dublja psihološka razrada, no tako nipošto nije stalno ni dominantno. Isto tako, neki će gledatelji možda imati problema s praćenjem toliko složene priče, što i nije prava zamjerka, nego više preporuka - ova serija nije za bindžanje, nego je dobro pustiti da između dvije epizode prođe barem koji dan, da se dojmovi slegnu i da mozak sve lijepo poslaže u urednu slagalicu. No ako ste genij i klikeraš koji sve lako i brzo povezuje - samo naprijed. Ova vas serija sigurno neće razočarati. I bez sumnje je na vašem nivou.