Netflixova dramsko-humoristična serija 'Živjeti sa samim sobom' ('Living With Yourself') priča o tome što bi se moglo dogoditi kada bi na svijetu postojala dva identična Paula Rudda! To je, naravno, šala - serija ne govori o dupliciranom Paulu Ruddu, nego o neplaniranom suživota dva klona iste osobe, ali je pitanje bi li bila zabavna da ih NE glumi Paul Rudd.
Što biste učinili da vam netko kaže kako možete otići do obližnje privatne klinike, malo odspavati pod anestezijom i probuditi se kao poboljšana verzija samih sebe? Nećete postati netko drugi. Samo ćete postati ona verzija sebe koja se više kreće, zdravije se hrani, završava sve što je započela, uvijek ima vremena odabrati pravu odjeću i urediti frizuru, lakše smišlja nove i svježe ideje, lakše kroz djela pokazuje svoje osjećaje prema ljudima, lakše pronalazi stvari u životu kojima se može radovati i - ono što je najvažnije - nije stalno tako prokleto umorna od života. Biste li se podvrgli postupku?
vezane vijesti
Miles Elliot (Paul Rudd) iz Netflixove serije 'Živjeti sa samim sobom' (Living With Yourself) nije odolio. Njegov život prije zahvata nije bio objektivno loš. Živio je u lijepoj kući u predgrađu s lijepom i pametnom suprugom koju voli, imao je pristojan posao kao copywriter u oglašivačkoj agenciji, nije imao financijskih ni egzistencijalnih problema... ali život ga je naprosto iscrpljivao. Svakodnevna ga je rutina ubijala u pojam, mjesečario je i kroz posao i kroz odnos sa suprugom (uključujući i probleme sa začećem koje su imali, a koje je počeo shvaćati tek kao još jednu svakodnevnu tlaku), osjećao se iscrpljenim i zarobljenim u svojem postojećem životu, a veselje mu više nisu donosili ni nekadašnji snovi, pa više nije bio u stanju ni dovršiti dramu koju je svojedobno započeo, sanjajući o karijeri kazališnog pisca.
Kada mu je kolega s posla rekao da postoji klinika u kojoj će ga 'srediti' tako da će se već istoga dana probuditi kao novi čovjek, s obnovljenom voljom za životom i ostvarivanjem svih svojih potencijala, bez mnogo je razmišljanja zagrabio u životnu ušteđevinu i prepustio se rukama dva neobična korejska 'terapeuta'. Dali su mu anesteziju, a kada se probudio - doista je bio uvelike poboljšana verzija samog sebe. Nije ni tražio objašnjenje o tome što su mu točno učinili. Sav se sretan vratio kući svojoj voljenoj ženi, koju je sada odjednom vidio s obnovljenom ljubavlju i voljom da razigra njihov odnos, a na poslu je odjednom imao sjajne ideje na koje je njegova šefica reagirala povikom: 'No, napokon si se vratio!'
Objašnjenje njegova zahvata, međutim, uskoro mu je pokucalo na vrata. Zahvat kojem se podvrgnuo nije nikakvo poboljšanje postojećeg Milesa. Dva neobična korejska 'terapeuta' nisu smislila revolucionarni način 'osvježavanja' postojećih ljudi. Oni ih kloniraju, uz određena poboljšanja na staničnoj razini, smislili su način da iz 'originala' u klon prebace sva sjećanja, osjećaje i znanja, a zatim originalnog čovjeka - ubiju.
U slučaju Milesova originala napravili su, međutim, kobnu pogrešku. Originalni Miles, zbog loše kvalitete tvari za eutanaziju, NIJE UMRO. Nekoliko sati nakon zahvata probudio se u neoznačenom grobu u šumi. Milesu se, moglo bi se reći, u istome danu ostvario najveći životni san i najgora noćna mora.
Sve ovo gore napisano sažetak je samo prve polovice prve epizode Netflixove serije 'Život sa samim sobom'. Preostalih sedam i pol epizoda bave se događajima i stanjima likova koji proizlaze iz situacije u kojima dva identična klona - samo što je jedan poboljšana verzija originala - moraju živjeti u istome svijetu. Novi, poboljšani Miles također voli ženu kojom se originalni Miles oženio. Novi, poboljšani Miles, također želi raditi posao i pisati dramu, baš kao i originalni Miles. Novi, poboljšani Miles također se sjeća istog djetinjstva kao i originalni Miles, druži se s istim ljudima, voli istu glazbu, gledao je iste filmove, voli se zabavljati na isti način kao i originalni Miles - ali sve to radi bolje, svemu se tome više raduje i sve mu to lakše uspijeva. No dva čovjeka, koliko god im DNK bio identičan, ne mogu živjeti isti život.
'Living With Yourself' je dramedija i njezin se ton kreće upravo u rasponu u kojem se kreću sve suvremene televizijske dramedije. To konkretno znači da, iako ima pristojnu količinu smiješnih situacija, replika, pa i komičarskog senzibiliteta u glumi - ipak više naginje drami. Na kraju krajeva, pitanje identiteta koje postavlja izuzetno je ozbiljno pa zbog toga i generira više dramskih nego komičnih zapleta. Problem s ovom serijom sastoji se, međutim, u tome što joj ritam i način pripovijedanja više naginju humorističnoj seriji, što znači da dobar dio dramskih zapleta djeluje zbrzano, površno i neobrađeno do kraja. U 'čistim' humorističnim serijama skloni smo zanemariti takve stvari jer je cilj priče, epizode, serije - nasmijati ljude, a sitni mehanizmi i logika odvijanja priče može pritom malo i otrpjeti. No kada se kao koncept postavi nešto ovako golemo i ozbiljno, potrebno je ipak malo bolje obraditi detalje, motivaciju likova i njihove dileme.
Ipak, 'Living With Yourself' jako je zgodan za gledanje, posebice ako ga namjeravate 'bindžati' jer ćete tako lakše pohvatati neke brzinske obrate i promjene u perspektivi koji su obrađeni tako da bi vas u 'klasičnom' ritmu gledanja mogli zbuniti. Paul Rudd je, pritom, prava poslastica i pitanje je bi li serija bila tako simpatična da je za glavnog lika odabran bilo koji drugi glumac.
