'Silicijska dolina' još od svojih je početaka bila rijetkost među humorističnim serijama na HBO-u. Bila je, naime, doista smiješna. Ne samo 'konceptualno' smiješna, ne samo smiješna u smislu da vidite neku situaciju, čujete repliku ili promotrite izraz na licu jednog od junaka, pa pomislite: 'E, ovo su dovitljivo smislili!', ne samo apsurdna i satirična - nego smiješna u smislu da vas iznenadi tako da se morate početi smijati. Nije bila slapstick (možda tu i tamo u tragovima), nije bila klasični sitcom s nasnimljenim smijehom koji vam govori kada se morate nasmijati, ali u odnosu na većinu drugih serija koje se na HBO-u nazivaju komedijama, a uz koje ćete lakše zapasti u egzistencijalnu tjeskobu negoli se nasmijati naglas, ovdje je broj glasnih smijanja na minutu emitiranja bio astronomski.

Dakako, sve to vrijedi samo ako ste barem doneke mjere upoznati s hi-tech svijetom u kojem se serija odvija, što znači da su se toj seriji teško mogli smijati pripadnici starijih generacija, oni koji nisu upoznati s pričama iz pozadine visokotehnološke industrije, oni koji od Facebooka i društvenih mreža bježe kao vrag od tamjana i oni kojima izrazi kao što su API ili 'kompresijski algoritam' te pop-kulturni stereotipi o asocijalnim 'programerskim nerdovima' koji su nešto profinjeniji i kompleksniji od onih u 'Teoriji velikog praska' ne znače apsolutno ništa. 'Silicijska dolina' je, drugim riječima, oduvijek bila serija za relativno uzak segment televizijskog gledateljstva pa je i njezina duhovitost - kao i njezina gledanost - uvjetovana ciljanom publikom.

U šestoji i posljednoj sezoni ove serije - barem u prve tri epizode, koje su dane na raspolaganje kritičarima - to vrijedi isto kao i u prvih pet sezona. Drugim riječima, 'Silicijska dolina' i dalje počiva na istim pretpostavkama, računa na isto 'predznanje' publike i u istoj se mjeri oslanja na aktualne trendove u visokotehnološkoj industriji. Sličan je ostao i algoritam po kojem se odvija priča. Glavni lik, Richard Hendricks (konzistentno uvjerljiv Thomas Middleditch) i dalje je idealistički orijentirani programer koji se polako i tegobno penje po korporacijskoj piramidi hi-tech doline, a njegov je idealizam na samom početku ove sezone doguran čak do svjedočenja pred odborom američkog Kongresa.

Svi oni koji su i dosad bez problema pratili seriju znat će i zašto Richard svjedoči - zato što su, kako serija i implcira, prije njega već svjedočili 'velikani' kao što su Facebook, Google i Amazon, nastojeći sa sebe sprati ljagu zbog tajnog prikupljanja i zloupotrebe privatnih podataka korisnika. Richard, međutim, ne mora prati nikakvu ljagu. On pred Kongresom objašnjava kako bi njegov izum - decentralizirani internet - uklonio mogućnost takve manipulacije. Seriju započinje junačkim govorom na Capitol Hillu, podsjećajući svoje 'inkvizitore' na temeljne vrijednosti demokracije i američkog društva i naglašavajući da je njegov internet - od naroda, iz naroda i za narod. Govor je, dakako, dočekan ovacijama.

No čim se Richard iz Washingtona vrati u Silicijsku dolinu, u svoju sada uspješnu firmu 'Pied Piper', koja je financijski osnažena pridruživanjem partnera, posebice jednog partnera, koji je zapravo provider jedne superpopularne internetske igre - shvaća da je nehotice lagao Kongresu i da u sklopu njegove korporacije neki ITEKAKO prikupljaju korisničke podatke. Kao i mnogo puta dosad, Richard se nalazi u situaciji gdje ga je netko gadno preveslao iza leđa, računajući na njegovu naivnost i idealizam. No, za razliku od dosadašnjih sezona, Richard je sada već nešto naučio i njegove reakcije nisu samo šok, nevjerica i povraćanje od užasa (premda ih nije izbacio s repertoara), nego sada već i sam zna kako bi mogao preveslati one koji su ga preveslali.

'Silicijska dolina' je, dakle, izvrsno izbalansirala razvoj svojeg glavnog junaka sa zadržavanjem onih njegovih osobina koje ga čine zanimljivim i smiješnim, a zadržala je i one druge elemente zbog koje je postala favorit među ciljnom publikom. Tu je i supersmiješan ansambl Richardovih 'jataka', kao što su Dinesh i Gillfoyle - dvojica kompjuteraša koji, iako nerazdvojni, stalno jedan drugome 'staju na prste' nepomirljivim kontrastom između jednoga, koji grčevito nastoji biti cool i drugoga, koji je isuviše cool za ovaj svijet. Tu je i nezaboravan Jared, Richardov tržišni i korporacijski savjetnik, koji u ovoj sezoni prvi primjećuje Richardovu transformaciju iz osobe za koju je bio spreman staviti ruku u vatru u osobu koja se ponaša kao i bilo koji drugi šupak iz Doline. Tu je, dakako, i najgori od svih najgorih 'dolinskih' šupaka, Gavin Belson, čiji je Hooli pao žrtvom nesmiljenog širenja Bezosova Amazona, a tu su i mnogi drugi pozadinski favoriti, kao komunikacijski gotovo nesposobna Laurie Bream i flegmatično-muljatorski Jian-Yang.

Koliko će se Richard doista transformirati i što će na kraju ostati od idealizma na kojem je izgrađen 'Pied Piper', vidjet ćemo do kraja serije, ali na temelju prve tri epizode moguće je sa sigurnošću reći da je 'Silicijska dolina' u šestoj sezoni zadržala ono što je još od prve epizode bilo ključno za njezin uspjeh. Smiješna je, njezini su likovi upečatljivi i zabavni, u tijeku je sa svim najnovijim hi-tech trendovima i poslovnim zbivanjima u pravoj Dolini, a ideološki joj je srce i dalje na pravom mjestu. Onom uskom krugu gledatelja kojemu je namijenjena sigurno će biti jako žao kada završi.