To su oni trenutci u umjetnosti kada se sve poklopi, kada se osjeti snaga zajedništva na sceni, kada publika diše zajedno sa izvođačima u svakoj sekundi predstave, kada možemo otkriti djelić nutrine žene koja je ostavila ogromno bogatstvo u svijetu glazbe, ali i žene koja je oporučnim pismom osnažila svako biće da stvara u potpunoj slobodi, bez obzira na spol.

Biti skladateljica u ono doba i jasno govoriti o slobodi bez obzira na krletku različitosti je bio iskorak u budućnost koji još ni danas u potpunosti nismo dočekali. Glavne uloge u nesvakidašnjoj predstavi za djecu su violinistica Marta Bratković i djevojčica Martina koje plijene pažnju male publike punih 40 minuta, iako se nerijetko radi o vrlo zahtjevnim scenama, kao na primjer tekstovima skladateljice posvećenim stvaralaštvu ili izvedbi skladbe 'Crveni karanfil' I 'Ljubica' iz opusa Život cvijeća, u cijelosti.

Odrasla gledateljica, poput mene u nijednom trenutku se nije osjećala kao da sudjeluje u predstavi za djecu, jer su ti mali gledatelji prepoznali svaku poruku, notu, riječ. Dočekali su nastup komornog orkestra Zagrebačke filharmonije, u drugom djelu predstave kao vrhunac I u punoj koncentraciji odslušali cijelu skladbu. Punih trideset minuta humora, čarolije - klavira koji sam svira, golubice koja leti I nestane na sceni, stalka za note koji sam padne I karanfila koji se pojavljuje I nestaje u više oblika te 'duha' male kontese Dore izazvali su cijeli spektar emocija I reakcija svih generacija. To i jest cilj MINIMINI ciklusa, koji već godinama uveseljava djecu vrhunskim programom od Ježeve kućice, vrlo zahtjevne opere 'Ivica I Marica', 'Božić kod Zimogroznih', uspješnice Napokon orkestar! i 'Da sam ja kontesa Dora', čarobne predstave o stvaralaštvu I ljepoti umjetnosti prve hrvatske skladateljice.

Glumački izvrsnoj Marti Bratković ravnopravno parira djevojčica Martina koja na izuzetno duhovit, ali I dostojanstven način utjelovljuje lik male Dore. U samo nekoliko rečenica, ali vrlo maštovito kreiranim pokretom I koreografijama Branka Bankovića, mala Dora plijeni pažnju publike I potiče želju za daljnjim proučavanjem glazbe Dore Pejačević. Violinistica Marta Bratković odlično se snašla u glumi I plesu, ali je vrhunac ipak kada zasvira na violini s komornim orkestrom Zagrebačke filharmonije. Oblikovanje glazbe Dore Pejačević nije bilo nimalo lako. Pijanist Zagrebačke filharmonije, Filp Fak je vrlo maštovito provukao skladbu Crveni karanfili kroz cijelu predstavu. Sve do kraja predstave on je nevidljivi sudionik čiji tonovi donose čaroliju I povezuju tkivo cijele priče. Iznimno hrabra predstava koja ne podilazi djeci, režijski, glumački, likovno i koreografski. To je predstava koju bi trebalo vidjeti svako dijete kako bi se I dalje širila Dorina poruka da nema umjetnosti bez da sačuva dijete u sebi.

Predstava je nastala uz potporu Hrvatskog crvenog križa, jer je Dora Pejačević bila jedna od prvih volonterki Crvenog križa I njegovala bolesne u ratu. Ponosni na nju, popratili su cijeli festival.

• OBLIKOVANJE GLAZBE: FILIP FAK
• POKRET I KOREOGRAFIJA: BRANKO BANKOVIĆ
• SCENOGRAFIJA: BRANKO LEPEN
• KOSTIMI: SARA LOVRIĆ CAPARIN
• REKVIZITI: DUNJA NIEMČIĆ
• OBLIKOVANJE SVJETLA: DINA MARJANOVIĆ
• VIDEO: MARTIN ŠATOVIĆ
• U IZVEDBI: MARTA BRATKOVIĆ, I KOMORNI ORKESTAR ZAGREBAČKE FILHARMONIJE

Kako iz praznog papira dolazimo do skladbe? Kako nastaje stvaralaštvo? To nitko ne zna. Kažu da je Dora Pejačević skladala u svojoj sjenici, a što se u njoj događalo, ostaje na našoj mašti. Ostavila nam je veliko bogatstvo glazbe, ali I poruka o slobodi, ljubavi I pravu na jednakost bez obzira na spol ili stalež. Za nju je čovjek na prvom mjestu, što je I dokazala životnim stilom, kao njegovateljica I volonterka Crvenog križa za vrijeme rata. Dora je ostavila veliki trag u svakome tko je zagrebao u njezinu kreaciju i način života. Mi smo odlučili pričati baš o tom stvaralaštvu – skladateljskom, ali i onom izvedbenom, jer jedno bez drugog ne može. Uz igru i slobodu, o kojima je toliko pisala gledajući s prozora svoje sjenice, uplovljavamo u skladbu Crveni karanfil, iz opusa Život cvijeća I pronalazimo dijete u sebi. Jer kada to pronađemo, možemo proniknuti u tajne nastanka jedne skladbe. Violinistica Marta ulazi u dvorac Pejačević, u Našicama, koji je u obnovi, i čuda se polako događaju. A mi vjerujemo u čuda, zar ne?