Podsjetimo, ove godine za izbor se prijavio 51 naslov, što potvrđuje velik interes za tportalovom književnom nagradom, ali i bogatu produkciju romana u Hrvatskoj.

Među 11 polufinalista žiri će u narednim tjednima odabrati pet finalnih naslova, a potom i dobitnicu ili dobitnika književne nagrade, čije ćemo ime doznati sredinom lipnja.

U polufinale odlukom žirija ulaze sljedeći naslovi (predstavljamo ih abecednim redom uz kratke opise):

Igor Beleš 'Listanje kupusa' (Hena com)

'Listanje kupusa' jedan je od prvo ljepših, pa poslije mučnijih i napetijih, a sve skupa potresnijih i humanijih romana podosta napisanih posljednjih godina. Roman Igora Beleša svojevrstan je križanac slavnog serijala Enid Blyton '5 prijatelja' i filma 'Ostani uz mene', nastalog po scenariju Stevena Kinga, samo što je ovo pet prijatelja za odrasle i za one koji zbog rata nisu nikada uspjeli odrasti ili su pak to uspjeli, ali okrnjeno, ukrivo, a da za to nisu krivi, navodi urednik Kruno Lokotar.

'Beleš priču vodi klasičnim pripovijedanjem i kratkim epizodama s puno dijaloga zahvaljujući čemu svjedočimo kvalitetnom ritmu pripovijedanja u kojem nema vremena za dosadu. Likovi su izgrađeni dobro, uvjerljivi su i realni te u tom svijetu prijetećeg rata i nasilja predstavlju svojevrsni otok normale koji, na žalost, neće uspjeti opstati, jer su 'matorci', kako oni zovu starije, brojniji i jači', piše Marinko Krmpotić u prikazu za Novi list.

Magdalena Blažević 'Sezona berbe' (Fraktura)

'Sezona berbe' snovit je roman o izvanvremenskoj ljubavi, prepun fine erotike i neponovljivih ljubavnih scena iza kojih se krije priča o propadanju gradova, poetici napuštenih prostora i nemogućnosti prevladavanja traume. 'Sezona berbe' zavodi senzualnošću i neuobičajenim metaforama te poetskom snagom prepoznatljivom za pripovjedački glas Magdalene Blažević, navode iz Frakture.

U prikazu na stranicama Bookse, Filip Kučeković piše: 'Sezona berbe roman je koji svakako treba čitati, iako nije namijenjen onima koji u književnosti traže zabavu i bijeg od svakodnevice. Ipak, u njegovom čitanju treba biti oprezan, možda i oprezniji od autorice, kako nakon toliko pekmeza i sokova od slatkog bobičastog voća u ustima ne bi ostao gorak okus.'

Nataša Govedić 'Eskim na feniksu ti je ukrao mobitel' (Ljevak)

Sjećaš li se onog sitnog, ali zato veoma usrdnog unutarnjeg glasa koji se stalno vraćao na tvoj najosobniji užitak – strepeći da ćeš ga zauvijek zakopati, potopiti, izgubiti, spaliti ili samo ostaviti na nekoj benzinskoj crpki, kao beskorisni višak? Evo ga opet. Preskače ogradu i ulazi u stražnje dvorište, gdje tik uz živicu na podu sjede Kreda i Izak. Protagonisti. Pri tom ne treba miješati ljubavne romane i intimne romane. Ovaj ovdje je intiman. Zato mu zbilja treba devedeset dimenzija našeg postojanja, a ništa manje i Eskimi i feniksi, stoji u opisu romana izdavača Ljevaka.

'Roman je to o generaciji koja živi na rubu provalije kao jedinu utjehu nudi joj umjetnost u svojoj beskorisnosti i eskapizmu, a mogućnost zamišljanja boljeg svijeta nije mu vjerojatnija od susreta s, na primjer, Eskimom ili feniksom', ističe Nataša Komerić u kritici na stranicama Hrvatskog društva pisaca. Posebno je zanimljiv likovni dodatak tekstu, broj časopisa Noćne straže u kojem su crteži, fotografije, karikature i kolaži spisateljice i 22 umjetnika, koji je bio i inspiracija pop-up izložbi koja se održala u Zagrebu u sklopu Art Bubble projekta, primjećuje Komerić.

Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen 'Joso' (Komoč koruna)

'Joso' je povijesno-biografski antiratni roman o novinaru i književniku Josi Defrančeskom, rođenom početkom 20. stoljeća u Istri, a nestalom u progonima vojne hunte 1970-ih u Buenos Airesu. Njegov je život obilježen gubitkom najmilijih u austrougarskim logorima za vrijeme Prvog svjetskog rata, kao i dolaskom fašizma. Od članka do članka, od istine do istine, od grada do grada, Joso je svugdje podjednako nedobrodošao, podjednako stranac. Kroz prostor i vrijeme, u fikciji i dokumentarnosti, isprepliću se teme borbe između dobra i zla, gubitka identiteta, ali i teme nade, vjere i odanosti obitelji, navode autori romana.

Tatjana Gromača 'Gospođa O.' (Sandorf)

Gospođa O. je kućanica, majka, supruga i književna prevoditeljica, a njezin svijet je moćan introspektivan ženski svijet; pratimo događaje u njezinoj obitelji, njezin odnos sa suprugom, odgoj i brigu za dijete, brigu za roditelje, a mnogi naizgled nebitni trenuci svakodnevice upravo su oni sitni događaji u kojima se otkriva čarolija života i ovog lirsko-filozofskog romana te kao da cijeli život stane u jedan dan, ili čak sat, i premda su završeci neizbježni, dopušteno je provesti dan u šetnji sa psom diveći se snježnoj pahulji u proljeće ili biti dio čarobnog dana rođenja djeteta, navode iz Sandorfa u opisu romana.

'Osobni svijet i žudnju za samospoznajom u svoj šesti roman naslova Gospođa O. pretočila je afirmirana književnica, pjesnikinja i novinarka Tatjana Gromača te u njega utkala niz opažanja, filozofskih razmišljanja, osjećaja i polemiziranja, zorno ilustriravši profinjen, kompleksan i slojevit unutrašnji život jedne žene te njen pokušaj obuhvaćanja i razumijevanja svijeta i same sebe', stoji u prikazu romana Sare Tomac na stranicama Bookse.

Damir Karakaš 'Potop' (OceanMore)

Glavni lik – mladić – u raskoraku je sa svijetom iz kojeg potječe i svijetom kojem stremi, kojemu se istovremeno događaju i ljubav i rat, dva najveća izazova u životu svakog čovjeka. Precizno strukturiran, lišen ikakvih verbalnih viškova, pun poetskih slika krute svakodnevice, ali i nježna romantična snatrenja, 'Potop' iznova potvrđuje Karakaševu iznimnu vještinu, navodi urednica Nataša Medved.

U uvodu intervjua za tportal iz ožujka 2023., Gea Vlahović o romanu kaže: 'Potop je emotivna bomba, prepuna preciznih, izrazito sugestivnih metafora vulkanske snage i naboja, pisana čistim, jasnim, kako on voli reći, 'sporim' jezikom, kojim ovaj pisac pokušava natjerati čitatelja 'da čita sporo, da mu svaka riječ bude važna, jer mislim da će književnost i opstati zahvaljujući sporosti'.'

Kristian Novak 'Slučaj vlastite pogibelji' (OceanMore)

Roman 'Slučaj vlastite pogibelji' Kristiana Novaka ispripovijedan je kao pletenica, od poglavlja u kojima se naizmjence smjenjuju glas profesorice i scenarij koji prati događaje i akcije što se roje oko braće policajaca, a vodi nas kroz slojeve sistema u srce društva i likova. Pitanja korupcije, lojalnosti, pojedinca nasuprot sistema, zakona i morala, ljubavi i slobode… iskrsavaju antiknom snagom u nuklearnom dobu, našem dobu, svuda oko nas i pozivaju na građansku hrabrost i rizik, stoji u opisu urednika Krune Lokotara.

Novi Novakov roman posve je drugačija knjiga od prethodnih, dinamična psihološka napetica ispripovijedana kao pletenica sastavljena od poglavlja u kojima se naizmjence smjenjuju glas subjektivne pripovjedačice i filmski scenarij, ocjenjuje Gea Vlahović u uvodu intervjua s Novakom za tportal objavljenom u listopadu 2023.

Eva Simčić 'Četiri lakta unutra' (V.B.Z.)

'Četiri lakta unutra' priča je o stanju mentalne bolesti i ustrajnim pokušajima pronalaska pomoći. U potrazi za boljim životom, junakinja napušta favele mističnog Mediterana i odlazi iskušati sreću u Najboljoj državi na svijetu. Na relaciji između Norveške (Osla) i Hrvatske (Rijeke), ovaj roman ispisuje dijagnoze različitih društvenih (ne)prilika, kao i jedinstvenu interpretaciju imigrantskog iskustva, navodi se u opisu izdavača romana koji je uredio Marko Pogačar.

'Eva Simčić piše u prvom licu, a kroz tipično ispovjedni ton njezine junakinje česte su i digresije vezane ne samo uz njezinu bolest i položaj od te vrste bolesti ugroženog čovjeka u suvremenom hrvatskom društvu, već i u norveškom društvu', stoji u prikazu romana autora Marinka Krmpotića na stranicama Novog lista.

Slobodan Šnajder 'Anđeo nestajanja' (Fraktura)

'Anđeo nestajanja' Slobodana Šnajdera autorova je posveta Zagrebu i njegovim tihim herojima. Sudbina glavne junakinje Anđe Berilo sudbina je jednoga naroda i grada, priča o onima koji vjeruju u ideale čak i kada se u njih nepovratno razočaraju, kažu iz Frakture.

'Priču o zagrebačkom dvadesetom stoljeću priča dvokatnica sa stanovima za iznajmljivanje, sagrađena 1911. godine. Pričaju je zagrebačke ulice, trgovi, parkovi i kvartovi. Ali isto tako pričaju je livade i šume. Planina koja se do same Ilice spušta u Zagreb ulazeći na ovom i onom mjestu u strogi centar možda je i najvažnije urbanističko obilježje grada. Šuma je zajednička i partizanima i Zagrebu', napisao je Dragan Jurak u kritici na stranicama HDP-a.

Marko Tomaš 'Knjiga za Maju' (V.B.Z.)

'Knjiga za Maju' je Tomaševa prozna knjiga nemira, raspadanja i pokušaja objedinjavanja bića, što znači i svijeta, koji autoru uporno izmiče, ali oduvijek, od dana nomadskih koji nisu stvorili uporište, do onih u kojima vrline i poroci mijenjaju hijerarhiju pa se moralni kompas suludo vrti. Sve se to očituje i u autorovoj poetici, koja kroz jezik i emociju pokušava prenijeti stanja i nedoumice, u poetici koja prati i oponaša rastrzanost bića i pokušaje njegove defragmentacije. No još nije vrijeme za rezignaciju, postoji volja za životom i mirom, napisao je urednik Kruno Lokotar.

Tea Tulić 'Strvinari starog svijeta' (OceanMore)

U kratkom romanu Tee Tulić 'Strvinari starog svijeta' kći pripovijeda o ocu, a u priči se povremeno dotakne i onostranih Volge i Buge, mrtvih žena koje još žive u njihovom sjećanju i koje ih navigiraju. Melankolična je to priča o odrastanju uz oca koji od frajera pritisnuta životom postaje – kako mu kopni volja uslijed razočaranja u svijet i vrlinu – tek sjena prijašnjeg bića. Priča je bajkovita i ponekad trpka, a sjetna raspoloženja smjenjuju se s komičnim situacijama uz prodore naturalizma i simbolizma.

'Na kresti fjumanskoga vala jedno je ime posebno istaknuto. Istini za volju, Teu Tulić teško je nazvati predvodnicom ičega, odnosno ikoga, jer se radi o delikatnoj spisateljici kojoj je potpuno strana, ako ne i odbojna, ambicija da bilo koga mobilizira svojim tekstovima. Ona to i ne čini, dapače, ustrajava u njegovanju suzdržanog, prigušenoga glasa, sva zaokupljena malim, obiteljskim, intimnim temama, ali se svojim umijećem bez napora pozicionirala na sam vrh riječke, pa onda i hrvatske književne scene', piše Ivica Ivanišević u Slobodnoj Dalmaciji.

O tportalovoj nagradi za roman godine

Od 2008. tportalova književna nagrada za najbolji hrvatski roman dodijeljena je šesnaest puta, a s godinama je postala relevantnom činjenicom domaće kulturne scene. Jedina je domaća književna nagrada koja se dodjeljuje za roman pisan na hrvatskom jeziku izdan kod nakladnika registriranog u Hrvatskoj te joj je, uz promociju autora i književnog stvaralaštva, cilj promocija izdavaštva.

Lani je najboljim proglašen roman 'U kasno ljeto' Magdalene Blažević u izdanju Frakture. Godinu ranije, 2022., nagradu je osvojila 'Zemlja bez sutona' spisateljice Marije Andrijašević u izdanju Frakture, a 2021. Želimir Periš za roman 'Mladenka Kostonoga'. Damir Karakaš za roman 'Proslava' u izdanju OceanMora bio je nagrađen 2020. godine dok je 2019. dobitnik književne nagrade tportala bio Nikola Petković za roman 'Put u Gonars' u izdanju Profila. Godine 2018. nagrađena je Dubravka Ugrešić za roman 'Lisica' u izdanju Frakture. Prije nje, 2017., pobijedio je Kristian Novak s romanom 'Ciganin, ali najljepši' (OceanMore). To mu je bio drugi put da je osvojio tportalovu književnu nagradu. Ranije je nagrađen za roman 'Črna mati zemla' (Algoritam, novo izdanje OceanMore).

Prethodnih godina nagradu su dobile i autorice Olja Savičević Ivančević za roman 'Adio kauboju' (Algoritam, novo izdanje Sandorf) i Sibila Petlevski za 'Vrijeme laži' (Fraktura) te autori Dalibor Šimpraga za roman 'Anastasia' (Durieux), Tahir Mujičić za roman 'Budi Hamlet, pane Hamlete' (AGM), Drago Glamuzina za roman 'Tri' (Profil), Zoran Malkoč za roman 'Roki Raketa' (Profil), Ivica Đikić za roman 'Sanjao sam slonove' (Naklada Ljevak) te Slobodan Šnajder za 'Doba mjedi' (Tim Press).