Pojma nisam imala da je Koreja bila pod japanskom okupacijom od početka 20. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata. Nisam znala ni da je korejsko stanovništvo u Koreji za to vrijeme bilo zatirano, obespravljivano i potlačeno, pa ni da su mnogobrojni korejski doseljenici u Japan tretirani kao bezvrijedno društveno zlo. Nisam čak ni znala za stravičan potres koji je 1923. razorio japansku regiju Kanto, u kojoj se nalaze gradovi Tokio i Yokohama (potres je bio magnitude 7,9 richtera), a nakon kojeg su uslijedila masovna ubojstva korejskih doseljenika.

Svemu me tome podučila serija 'Pačinko', američki producirana serija na korejskom i japanskom jeziku u kojoj se govori o svemu tome, kroz prizmu četiri generacije jedne obitelji, posebice iz perspektive jedne jake žene. Žena se zove Sunja, rođena je na otoku nedaleko od korejskog grada Busana oko 1915. godine, a u prvoj sezoni ove serije upoznat ćemo je - u isprekidanoj vremenskoj crti - od djetinjstva do starosti u Japanu krajem osamdesetih. Serija je snimljena prema bestselleru korejsko-američke autorice Min Jin Lee i osam epizoda ove sezone navodno pokrivaju otprilike pola romana i pola života Sunjine obitelji, s još nekim dodanim sadržajima. Priča o Sunjinoj obitelji pa ni o Sunji nije dovršena zadnjom epizodom ove sezone.

No unatoč tome, gledanje serije 'Pačinko' nalik je uživanju u vrhunskom obroku s osam sljedova. Obiteljske sage, posebice one koje se protežu uz povijesne događaje i kretanja, već su same po sebi hranjiva i bogata baza za priču, a kada su još snimljene kao ova - raskošno, ambiciozno, prekrasno i u produkciji od koje na momente zastaje dah - nema šanse da vas ne povuku na bindžanje, a da pritom imate dojam kao da gledate neke od onih staromodnih serija i filmova u kojima smo pratili, štajaznam, Budenbrokove. Priča i kontekst, naravno, potpuno su drugačiji jer ovdje nije riječ o bogatoj ili patricijskoj obitelji, nego o ženi koja je svoju obitelj stvorila kroz surovo siromaštvo i težak život, ali filing je tu - zapravo, sva sila slojevitih osjećaja i odnosa koji takve priče čine bogatima.

A svi uključeni u 'Pačinko' fakat su se potrudili. Ponekad kod serija i filmova koje dolaze iz istočne Azije - Koreje, Japana i Kine - postoji jedan kulturološki problem. Zbog razlike u mentalitetu i običajima, pa i u načinu izražavanja osjećaja, mnogim zapadnjacima način glume i emotivni naboji u pojedinim situacijama znaju izgledati pretjerano, karikirano, ukočeno ili jednostavno nerazumljivo. Zbog toga što nas je većina ipak nenavikla na prebacivanje iz jednog kulturološkog 'koda' u drugi, filmovi i serije iz tog dijela svijeta na Zapadu su dugo bili rezervirani tek za sladokusce, 'svjetske ljude', kozmopolite i intelektualce, dok su teže dopirali do šire publike i postizali stvarnu popularnost.

No zla globalizacija tu je učinila svoje pa istočnoazijski filmovi i serije sada lakše pronalaze svoju publiku, čak i osvajaju zapadnjačke nagrade kao što je Oskar. Bolja povezanost kroz digitalne medije, globalni kapitalizam i pop-kultura donekle su iznivelirali kulturne obrasce i načine izražavanja osjećaja. U 'Pačinku', međutim, nije riječ samo o tome. U seriji se doista govori o nečemu što je vrlo univerzalno iskustvo.

Nisam, kao što rekoh, ništa znala o potlačenosti Korejaca pod japanskom čizmom. Nisam ništa znala o boli i mukama onih koji su morali otići u tuđinu da bi se ondje patili kao građani drugog reda. Nisam ništa znala o položaju, izgledu, odjeći i ponašanju žena u istočnoj Aziji u ranom dvadesetom stoljeću. No nesreća onih koji žive tamo gdje ih nitko ne želi, tuga zbog toga što u zemlji iz koje su otišli i u kojoj su se osjećali kao kod kuće - više nema ničega što bi mogli nazvati domom, pa i duh zbog kojeg su sve to ipak preživjeli, pa i pronašli neku svoju sreću - svima su poznati. Prepoznat će ih gledatelj iz svakog dijela svijeta i odglumit će ih dobar glumac iz bilo kojeg drugog dijela svijeta. 'Pačinko' je serija koja je to iskoristila. Svi imamo svoje potrese, svoje nostalgije, svoje borbe, svoje potlačenosti i svoje bake koje su to sve odlučile pobijediti i ugristi bespomoćnost ravno za otrovnu glavu.