Premda je dio stručne javnosti godinama upozoravao na tu mogućnost, projekt falsificiranja palače Hektorović u gradu Hvaru je, čini se, pri kraju i izgrađen je dosad nepostojeći interijer na dva kata, vijenac i krov. Nedovršena gotička palača Hektorović iz 15. stoljeća je jedna od najpoznatijih hvarskih vizura s otvorenim prozorima i triforama i u više navrata su se vodile polemike treba li se taj objekt dograditi i završiti ili kvalitetno prezentirati u postojećem stanju
Da na Hvaru nešto ne funkcionira kad je u pitanju zaštita graditeljskog nasljeđa i baštine, već se moglo zaključiti po prošlogodišnjoj skandaloznoj devastaciji Hektorovićevog Tvrdalja u Starom Gradu kojem je nadodano pola metra visine i potkrovlje, što je isto tako prvorazredan falsifikat. U posljednje vrijeme se polemizira o načinu na koji će se izvršiti obnova hvarskog Arsenala. Stoga, u takvom ozračju, nije iznenađenje da se išlo do kraja sa obnovom palače Hektorović.
Vlasnik palače od 1997. je Hvaranin s ruskom adresom, biznismen Stefan Vlahović. Objekt je inače bio u vlasništvu njegove porodice od kraja 19. stoljeća i on je uložio veliki trud da otkupi još neke djelove. Unatrag pet-šest godina unutar objekta su vršena i arheološka istraživanja i sondiranja kojima su potvrđeni tragovi iz ilirskih vremena, kada je na mjestu današnjeg Hvara postojala ilirska gradina, a pronađeni su, osim ilirskog, grčki i rimski slojevi.
Problem palače Hektorović je činjenica da je ona građena u dvije faze u 15. stoljeću i nikada zapravo nije dovršena ni stavljena pod krov. Takva arhitektonska kulisa s otvorenim gotičkim triforama je postala dio identiteta i prepoznatljiva vizura grada Hvara. O tom projektu stavljanja objekta pod krov i potpune adaptacije interijera se već pisalo u medijima, ali bez većeg odjeka.
Objekt i projekt ima sve potrebne dozvole nadležnih konzervatorskih i inspekcijskih institucija, no pravo pitanje je kako je to moguće? Stručna javnost je o tome raspravljala još 60-ih godina prošlog stoljeća i nije bilo dileme o tome treba li taj objekt dovršavati. Vlasnik i konzervatori tvrde da su se u načinu pokrivanja krovišta vodili logikom jednog sličnog krovišta susjedne palače, ali ipak se radi o pretpostavci izvorne zamisli. Zdrav razum i logika nalaže da je sada pred nama falsifikat. Prema analizama i stručnim rekonstrukcijama bi na taj način bilo moguće u potpunosti obnoviti izvorni izgled Dioklecijanove palače ili amfiteatar u Saloni, što, naravno, nikome ne pada na pamet. Dakako, palača Hektorović bi bila jedna od desetak sličnih palača u Hvaru i stotine u Dalmaciji da nije bila nedovršena, a sada zapravo nije posebno izdvojena i izgubila je izvorni karakter. Ono što je najveći problem ovog presedana je i činjenica da se na ovakav način otvara mogućnost za nastavak slične prakse falsificiranja baštine. U konačnici, to bi rezultiralo nečem što je blisko primitivnom duhu apartmanizacije u Dalmaciji, samo malo sofisticiranije.
