‘Drugi spol’ Simone de Beauvoir (Naklada Ljevak; prevela Mirna Šimat)

Dugo očekivana kontroverzna knjiga jedne od najpoznatijih francuskih filozofkinja, autorice romana, eseja i memoara sada je prvi put objavljena na hrvatskom jeziku! ‘Drugi spol’ sadrži glasovitu rečenicu ‘Ženom se ne rađa. Ženom se postaje’, ali i mnogo toga još te se smatra jednim od fundamentalnih tekstova feminizma.

Prvo izdanje pojavilo se 1949., s jedne strane izazvavši skandal, posebno zbog pogleda na majčinstvo, a s druge odobravanje. Njezin jednostavan stil, filozofska misao i ponekad neuvijen jezik, njezin poziv na oslobađanje žene kroz rad te njezina ustrajnost u dokazivanju da je 'ženska priroda' samo društveni konstrukt doveli su do toga da se knjigu do dana današnjeg smatra stupom feminizma. Knjiga se bavi identite­tom i drugošću žene te je predstavlja kroz brojne perspektive: biološku, psihoanalitičku, marksističku. Sve je to učinjeno kroz prizmu egzistencijalizma, filozofije čija je Simone de Beauvoir bila pobornica. Autorica također obrađuje književne prikaze žene na primjerima D. H. Lawrencea, Bretona, Stendhala itd. Autorica se bavi proživljenim iskustvom žene, njezinim formativnim godinama, položajem i preporučenim putom oslobađanja kroz obrazovanje i rad. Može se bez pretjerivanja reći da je knjiga temelj današnjih sve popularnijih rodnih studija jer, kako kaže Judith Butler, formulacija De Beauvoir 'Ženom se ne rađa. Ženom se postaje' prvi put u povijesti razdvaja pojmove 'spola' i 'roda'. Knjiga je prevedena na četrdeset jezika.

Simone de Beauvoir (1908 – 1986) francuska je filozofkinja, autorica romana, eseja i memoara. U 21. godini postala je najmlađa osoba – ali tek deveta žena – u francuskoj povijesti s položenim državnim ispitom iz filozofije. U to vrijeme upoznaje Jean-Paula Sartrea, s kojim je provela cijeli život dijeleći s njim više od pola stoljeća političke i intelektualne stavove. Njihova veza i danas se smatra jednom od najnekonvencionalnijih u Francuskoj. Kao profesorica filozofije i pobornica egzistencijalizma, Simone de Beauvoir prepleće svoje intelektualne interese s književnim stvaranjem te tako temama koje obrađuje u svojim ro­manima nastoji ilustrirati neka filozofska pitanja. U istim djelima odražava se i njezina uključenost u socijalne borbe onoga doba. Autorica je objavila više romana, među kojima su 'Gošća' i 'Mandarini', više knjiga memoara u kojima pripovijeda o svojemu životu od ranoga djetinjstva ('Uspomene dobro odgojene djevojke') do starosti i smrti svojega životnog suputnika J.-P. Sartrea ('Starost', 'Ceremonija oproštaja'). No knjiga koja je proslavila Simone de Beauvoir nesumnjivo je njezin opsežan esej o ženskom položaju 'Drugi spol'.

‘Hard-core romansa/Hladna intimnost’ Eva Illouz (Planetopija; prevela Merima Nikočević Ibrahimpašić)

Otkako se proširila među obožavateljima 'Sumraka' do rekordne prodaje diljem svijeta, priča o uspjehu erotsko-romantične trilogije ‘Pedeset nijansi sive’ istodobno je neobična i fascinantna. Zašto su, iako loše napisani i klišejizirani, romani postali tako popularni, posebno među ženama iznad trideset godina. Je li tajna njihova uspjeha spajanje romantičnog fantasyja s vodičem za samopomoć, pita se Eva Illouz u svojoj intrigantnoj knjizi ‘Hard-core romansa’. U knjizi ‘Hladna intimnost’ autorica pak razmatra kako su i zašto javna i privatna, ekonomska i emocionalna sfera postale nerazdvojivo isprepletene. Proglašena jednom od najznačajnijih mislilaca 21. stoljeća, Eva Illouz otkriva nam nove uvide, piše intelektualno, britko, lucidno, briljantno.

Eva Illouz, jedna od vodećih svjetskih intelektualki našeg doba, rođena je u Fesu u Maroku, a s jedanaest godina preselila se u Francusku. U Parizu je diplomirala sociologiju, komunikacije i književnost te magistrirala književnost. Magisterij iz komunikacije završila je na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Kulturološke studije doktorirala je na Annenberg School for Communication pri Sveučilištu Pennsylvania. Gostujući je profesor na sveučilištima Northwestern i Princeton, École des hautes études en sciences sociale u Parizu i Wissenschaftskolleg u Berlinu. Stalna je profesorica na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Godine 2006. pridružila se Centru za studij racionalnosti koji vodi prof. Edna Ullman-Margalit i postala prva žena predsjednica Akademije vizualnih umjetnosti i dizajna Bezalel. Autorica je nekoliko svjetskih uspješnica prevedenih na 15 jezika, među kojima se ističu nagrađivane 'Consuming the Romantic Utopia', 'Oprah Winfrey and the Glamour of Misery' te na hrvatski prevedene ‘Zašto ljubav boli’ (Planetopija, 2013.). Godine 2009. vodeće njemačke dnevne novine proglasile su je jednom od 12 najznačajnijih mislilaca 21. stoljeća koji će ‘utrti put budućnosti’.

‘Čudna žena’ Leylâ Erbil (Hena com; prevela Izidora Hercigonja)

U ovom romanu o ženi i obiteljskim odnosima pratimo glavnu junakinju Nermin, mladu i idealizmom ispunjenu djevojku koja teži biti intelektualka u opresivnom i nerazumijevanju sklonom društvenom okruženju. Njezini su ideali, progresivnost i borba, a potom sazrijevanje i krize, čitatelju predočeni iz različitih perspektiva, od čega dvije predstavljaju nju samu, kao mladu, a zatim i rezigniranu i razočaranu ženu, dočim očišta njezinog oca pomorca i majke kućanice dodatno nijansiraju i njezin lik, kao i društveno okruženje u kojemu svi ponaosob trpe i prolaze bolna iskustva obiteljskog, klasnog i svjetonazorskog pritiska. Iskusivši spolnost i brak, Nermin sazrijeva u ženu koja spoznaje da je oduvijek bila izvan obitelji, ljevice, klase, naroda...

Roman ‘Čudna žena’ s jedne je strane intimna ispovijest u kojoj se isprepliću brojne važne teme poput ljubavi, spolnosti, braka i obitelji, a s druge je strane priča usidrena u prošlost, u politiku i ljevičarsko okruženje polovinom 20. stoljeća. Naslonjena na vlastito revolucionarno djelovanje, Leylâ Erbil kroz ta dva okvira uspjela je dati jasan uvid u sukob unutar intelektualnih krugova tog turbulentnog razdoblja, uperivši kritičku oštricu i prema intelektualcima i umjetnicima, ali je smjelo usmjerivši i prema ženi, tradicionalnom obiteljskom ustroju, malograđanskom moralu i instituciji braka.

'Čudna žena' sjajno predočava emancipaciju žena u državi koja postaje sve svjetovnija. Jezično je dotjeran roman, kompleksne strukture, veoma emotivan i psihološki dubok. Hrabro se suočava s tabuima i ograničenjima, ali ne veliča intelektualca ili umjetnika kao uzvišenu kategoriju. Sa značajnim brojem romana i kratkih priča, na kojima joj treba odati priznanje, Leylâ Erbil besprijekorna je književna umjetnica. ‘Čudna žena’ je prikaz njezina izvanrednog jezičnog umijeća, hrabrog književnog eksperimentiranja i nepopustljive potrage za istinom, stoji u preporuci UNESCO-a za prevođenje ‘Čudne žene’ na engleski jezik.

‘Žene i politika : Feministička politička znanost’ Marjeta Šinko (Centar za ženske studije; preveli Sandra Prlenda i Davor Stipetić)

'Politika, definirali je kao moć, zajednicu ili institucije, realnost je ženskih i muških života te (…) opravdan fokus feminističkih istraživanja i kritika. Politika usmjerava, ograničava, uokviruje naša orodnjena svakodnevna iskustva. Feministička politologija intimno je svjesna važnosti politike za žene, odnosno orodnjene odnose te duboko predana razotkrivanju njenih manjkavosti i dokidanju njenih nepravdi. Upravo stoga tekstovi u ovome izdanju trebali bi biti od važnosti svima, a ne samo (pro)feministima/kinjama. (…) Ovaj zbornik pokušava rasvijetliti ključne teorijske rasprave i istraživačke pothvate, kao i popuniti terminološku prazninu uspostavljajući hrvatske prijevodne standarde znanstvenih koncepata na području roda i politike. Zbornik je, nažalost, samo ograničen izbor iz mnoštva kvalitetnih i značajnih tekstova, stoga ostaje nada kako je ovo samo prvi u nizu takvih prijevoda te da će u čitatelju/ici potaknuti interes za daljnje istraživanje.' (iz uvoda Marjete Šinko).

Bibliotekom 'Žene i… (feministički udžbenici)' Centar za ženske studije nastoji popuniti praznine u teorijskoj i obrazovnoj feminističkoj literaturi dostupnoj na hrvatskom jeziku. Koncipirani tako da na sveučilišnoj i znanstvenoj razini mogu poslužiti kao uvod u problematiku rodnih aspekata u pojedinim društveno-humanističkim disciplinama, udžbenici doprinose i razvoju ženskih, rodnih i feminističkih studija u nas.

Knjiga 'Žene i politika: feministička politička znanost' (ur. Marjeta Šinko) suizdavački je projekt Centra za ženske studije i Fakulteta političkih znanosti (FPZ). Objavljena je u okviru biblioteke 'Žene i … (feministički udžbenici)' CŽS-a i biblioteke Politička misao FPZ-a.

‘Žene triju pjesnika’ David Park (Disput; preveo Damjan Lalović)

Žene triju pjesnika (The Poets' Wives, 2014.) roman je suvremenog irskog romanopisca Davida Parka, napisan u maniri žanra biografske fikcije. Trodijelna radnja romana usredotočuje se na živote supruga Williama Blakea, Osipa Mandeljštama i izmišljenog irskog pjesnika s kraja XX. stoljeća. Prvo poglavlje triptiha govori o Catherine Blake, nepismenoj supruzi engleskog pjesnika i slikara koji stremi za priznanjem u društvu, a ono ga odbacuje kao luđaka. Priča je to o ženi koja nije mogla čitati suprugovu poeziju ni ljubavna pisma, ali je potpuno vjerovala u autentičnost njegovih vizija božanske prisutnosti koju je samo on mogao vidjeti. U središtu je druge cjeline Nadežda Mandeljštam, supruga ruskog pjesnika Osipa Mandeljštama, koji je zbog svoga pjesništva postao žrtva staljinističkog terora. Treća je pak žena supruga fikcionalnog sjevernoirskog pjesnika; ona se poslije suprugove smrti prisjeća svoga bračnog života i zaokupljena je ispunjenjem njegove posljednje želje. Promišlja velik raskorak između osjećaja što ih je njezin suprug izražavao u svojim drugorazrednim pjesmama i njegove emocionalne distance u svakodnevnom životu s obitelji. Mori je činjenica da je patnju zbog njihova izgubljena sina imao potrebu objaviti u poeziji i podijeliti je s drugima, a nije bio u stanju pružiti mu ljubav i toplinu za njegova života.

David Park (Belfast, 1953.) jedan je od najcjenjenijih suvremenih irskih književnika. Završio je Queen's University u Belfastu i donedavno je, usporedo sa sve uspješnijom književnom karijerom, radio kao srednjoškolski učitelj te se na tom području istaknuo značajnim doprinosima razvoju kreativnosti nastavnog programa. Njegova prva djela bila su obilježena političkom situacijom u Sjevernoj Irskoj, koja mu je služila kao prizma za bavljenje obuhvatnijom problematikom političkog nasilja. Tek je romanom 'Svjetlo Amsterdama' objavljenim 2012. iskoračio iz te tematske determiniranosti, da bi u romanu 'Žene triju pjesnika' maksimalno protegnuo i vremenske i prostorne granice, usredotočivši se na suptilan međuodnos života i stvaralaštva. Ponajprije je cijenjen kao majstor stila; kritičari ističu njegovo umijeće stvaranja atmosfere i uvjerljivo portretiranje likova, stavljajući ga uz bok najvećim irskim piscima današnjice, kao što su, primjerice, John Banville, Colum McCann ili Roddy Doyle. Dobitnik je brojnih nagrada, a djela su mu prevedena na više jezika.