Ne postoji značenje izvan onoga čemu mi dajemo smisao. U ideji, odlazak na plažu prihvaćen je kao prostor i vrijeme u kojem se opuštamo u vlastitoj intimi, polumeditativnom stanju, u poluprirodnom ambijentu. Takvi momenti lucidnosti rijetki su i kratki, češće ih zamjenjuju prizori s mnoštvom ljudi, s istim ciljem. Predah i odmor. Ubrzo prostor plaže postaje vrtlog buke, želja, rituala i navika kojih je i sam dio. Postaje prostor izlaganja i procjenjivanja, osude i fascinacije. Gužva pojedinaca koji se nemirno bore svatko za svoj mir. I tako nešto što je u ideji trebalo biti opuštajuće postaje tjeskobno i napeto. Pa šta?!

Plaža rastvara, uvećava, pikselizira događaje koji se odvijaju na lokaciji stvarne plaže i daje im priliku da postanu dramske situacije, koreografije. Plažu nazivamo društvenom intimom, mjestom postavljanja socijalnih normi i društvenog konsenzusa u čemu otkrivamo mogućnost da svaki detalj postane prilika za plesno-dramsko oblikovanje, stoji u najavi.

'Ne znam ima li ovaj svijet smisao koji ga nadrasta. Međutim, znam da ne poznajem taj smisao i da mi je, za sada, nemoguće poznati ga. Što za mene znači smisao izvan mog života? Mogu razumjeti samo ljudskim pojmovima. Ono što dodirujem, ono što mi se opire, eto što razumijem. (...) Kakvu drugu istinu priznati mogu, a da ne lažem, a da ne umiješam nadu koje nemam i koja ne znači ništa u granicama mog držanja?' (Albert Camus)

• Koncept, ideja i režija: Aleksandar Švabić, Damir Klemenić
• Scenski pokret: Damir Klemenić
• Izvođači i koautori: Ema Kani, Gendis Putri Kartini, Margareta Firinger, Šimun Stankov, Marta Habulin, Una Štalcar-Furač, Nataša Kopeč
• Glazba: Ruaraidh Osborne
• Kostimografija: Mia Popovska, David Morhan
• Producentica: Una Štalcar-Furač
• Koprodukcija: UO Škvadra i Teatar &TD
•