Fantastične vrste došle su u prostor koji im izvorno ne pripada i od njega pokušavaju graditi potencijalno novo stanište. One su jedan organizam i mnogo njih odjednom, njihovo krilo seli se cijelim zajedničkim tijelom koje ne leti, hodaju kozjom nogom s kandžom lešinara, nemaju glavu na mjestu glave nego negdje drugdje, a već u drugi čas imaju dvije i šest glava, mogu istovremeno biti i mrav i lav, može ga biti samo pola, može se lijepiti za druga tijela, povremeno je kamen, a povremeno ga uopće nema, stoji u priopćenju.

Takvo kakvo je, to biće stalno bježi: bježi fiksnoj slici sebe, bježi i našem znanju o njemu. Ono živi izvan zakona i uvijek pronalazi način da pronađe rutu za bijeg, čak i kada se čini da takve rute nema (Oksana Timofejeva). Ono bira ostati s nevoljom (Donna Haraway) i, uspostavljajući stalno nove relacije između svojih kompozicijskih dijelova, razvija zajedničku inteligenciju te afirmira uzajamnu pomoć kao ključni princip evolucije. To biće, ustvari ekosustav, svjestan je da nestankom jedne njegove komponente nestaje i njegova ionako privremena cjelina koja se nepovratno mijenja, stvarajući tako vječno promjenjiv okoliš koji neprekidno pregovara s vlastitim uvjetima nastanjivosti.

Fantastičnost plesnog vokabulara crpi se iz Priručnika fantastične zoologije Jorgea Luisa Borgesa, a posebice od bića nazvanog Učasdrukčiji koji je poslužio kao bilješka za princip kretanja.                                   

Koreografiju potpisuje Ana Kreitmeyer, a predstavu izvode Branko Banković, Dina Ekštajn, Ida Jolić, Ana Mrak, Martina Tomić i Ana Vnučec. Dramaturginja je Nina Gojić, a scenografiju i oblikovanje svjetla potpisuje Igor Pauška, oblikovanje zvuka Nika Pećarina, dok je kostimograf Dalibor Šakić. Asistentica dramaturgije je Vida Zelić, a producenti Ivan Mrđen i Tena Bošnjaković.

Predstava je realizirana uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova, a u sklopu programa Muzeja suvremene umjetnosti ANTISEZONA 21.