Sociologinja Saskia Sassen (rođena 1949) jedna je od najznačajnijih istraživačica globalizacije, migracija i urbanog života na svijetu. Sassen je profesorica na njujorškom Sveučilištu Columbia, a redovito gostuje te predaje i na London School of Economics. Povrh toga je autorica niza knjiga koje se bave brojnim relevantnim temama suvremenosti – od toga što globalizacija čini velikim gradovima do toga kako kapitalizam erodira ideju suverenosti.

A povrh svega toga Sassen je u dugogodišnjem braku s jednako poznatim sociologom Richardom Sennettom, s kojim će 15. veljače gostovati u 'Filozofskom teatru' u HNK-u u Zagrebu.

Ova vrhunska intelektualka našla je vremena prije svog dolaska u Zagreb odgovoriti elektronskom poštom na nekoliko pitanja za tportal.hr, a prvo od njih odnosi se na veliku prisutnost Sassen – online

Imate svoju stranicu na internetu, koristite Twitter, na kojemu imate tisuće pratitelja... Kako kao sociologinja gledate na društvene mreže i svoje korištenje njima?

Naravno da koristim društvene mreže, ali ih također proučavam. Zapravo sam možda mnogo intenzivnije angažirana oko ovog drugog, ali moram priznati da više ne bih mogla živjeti bez svih tih raznolikih digitalnih kapaciteta koje danas imamo.

Imam i neke projekte kojima se bavim, a tiču se onoga što je online. Riječ je projektima koji se uklapaju u moje političke stavove. Najviše volim 'Open-sourcing the Neighborhood', što je samoobjašnjavajući naslov, a također sam vodila projekt koji je rezultirao knjigom 'Digital Formations'.

U Zagreb dolazite sa suprugom Richardom Sennettom, također glasovitim sociologom. Kako biste opisali sličnosti i razlike u vašem radu i karakterima?

On je tipični srednjoeuropski intelektualac i podsjeća me na ljude iz perioda u kojemu je Beč bio kulturna i intelektualna prijestolnica svijeta, potpuno drugačiji od onoga što su tada bili London ili Pariz. U Beču se tada duboko raspravljalo o književnosti, muzici i umjetnosti, bile su to najvažnije debate epohe. Richard me podsjeća na takve mitteleuropske intelektualce. Jako mi je drag. Inače, nije mi problem davati intervjue zajedno s njime – najviše volim onaj koji smo dali za njemački dnevnik Tagesspiegel

U odnosu na Richarda, ja sam mnogo više otvoreno politična i više zainteresirana otkriti pojave koje nisu obuhvaćene u standardnim kategorijama sociologije. Ključno pitanje koje uvijek postavljam u svojim istraživanjima je što ne vidim u moćnim kategorijama poput imigracije, grada, države, ekonomije itd. Volim kopati po mračnim dijelovima sociologije, u izmaglici koju prave velike kategorije. Smatram da u vremenu velikih promjena one gube na relevantnosti te da nisu u stanju opisati i razumjeti ono što se događa.

Jeste li feministkinja?

Da! Ali ne, kako da se izrazim, religiozna feministkinja. Nemam problema osporavati i tvrdnje koje iznosi feminizam.

Pređimo na konkretna politička pitanja. Mnogi na ljevici su ekstatični zbog pobjede Sirize na izborima u Grčkoj; koja su vaša očekivanja?

Mnogo sam se bavila Grčkom, posvetila sam joj primjerice cijelo poglavlje u knjizi 'Expulsions'. Moja argumentacija ide linijom da Grčka nije jedinstven slučaj, nego je riječ o ekstremnoj verziji sistemskog sloma koji se događa u većem dijelu Europe i Amerike. To je potpuni kontrast u odnosu na službeni stav Trojke, a ona je tvrdila kako je Grčka u totalnom neredu i mora se mijenjati. Možda je najbolje da vaši čitatelji jednostavno pogledaju grafikone na ovom linku, oni jasno pričaju tu cijelu priču. Inače, obožavam takve grafikone u sociologiji, u kojima jedna linija postaje narativ.

Što se tiče nove vlade u Ateni, smatram da čine pravu stvar: odbijaju uvjete dugovanja, odbijaju politiku štednje koja je, svima je jasno, propala strategija, i to ne samo u Grčkoj. Dodala bih tome i da je lord Carney, guverner Bank od England, baš prije tjedan dana vehementno argumentirao da je politika štednje (tzv. austerity) iznevjerila Europu. To je iznimno važno! Drugi ogroman problem Grčke su grčki oligarsi, u Hrvatskoj bi se reklo tajkuni, koji su doista iznimno predatorski nastrojena elita.

Predviđam da će nova grčka vlada uspjeti u tome da promijeni okvire debate. To je jako važno za cijelu Europu, ne samo za Grčku.

Mislite li da ima šanse da EU polako preuzmu lijevo usmjerene vlade nakon duge dominacije demokršćana i narodnjaka? Sljedeća na redu je, čini se, Španjolska i Podemos...

Europi hitno treba više stranaka poput Podemosa i Sirize. Socijaldemokrati su se jednostavno izgubili, njima odavno nedostaje hrabrosti, a i nisu napravili težak posao promišljanja alternativne politike u odnosu na objašnjenja konzervativaca i onoga za što oni tvrde da treba učiniti. Politika štednje u EU ekvivalentna je onome što se zvalo 'ekonomsko restrukturiranje' u slučaju južne hemisfere, a što se pokazalo katastrofalnim. Isto će se dogoditi i na globalnom sjeveru. Ako se tome još pridoda sustavno sužavanje prostora za radničku i srednju klasu, kao i masovno špijuniranje građana... ne piše nam se dobro!

Srž aktualne politike štednje je uništenje srednje klase, što je neočekivan razvoj događaja jer nitko nikad nije očekivao da će srednja klasa biti, da to kažem Marxom, revolucionarni subjekt. Ali ona to postaje, što se počinje primjećivati i u Indiji.

Jedna od posljedica ulaska Hrvatske u EU jest i odlazak značajnog broja mladih i obrazovanih ljudi koji su našli poslove drugdje, tzv. odljev mozgova. Možemo li onda reći da kapitalizam stvara transnacionalne elite i je li to uopće loša stvar?

Da, kapitalizam stvara takve elite i, još važnije, posve novu geografiju onoga što je centar i onoga što je margina. Tu postaju nevažne stare granice između Sjevera i Juga, Istoka i Zapada... Preporučujem čitanje moje knjige 'Cities in a World Economy' u kojoj sam se time detaljno bavila.

EU ima službeno proglašen dan slavljenja migracija ljudi unutar vlastitih granica. Detaljno ste se bavili efektima globalizacije, od kojih je iseljavanje i useljavanje među najprimjetnijima. Mislite li da postoji 'dobra' i 'loša' migracija?

Ako tematiku migracije pogledamo iz drugačijeg konteksta, ona nije nekakav velik događaj koji bi trebao preplašiti stanovnike i vlade Europe i SAD-a. Emigrira tek manjina, a ogromna većina ljudi na svijetu to ne čini. Drugo, mnogi ljudi koji se danas nazivaju imigrantima zapravo su izbjeglice koje bježe od uništenja okoliša, ratova, širenja pustinja. Riječ je o ljudima koji su na neki način protjerani.

Jedna od knjiga na kojoj sam s najvećim uživanjem radila je 'Guests & Aliens', a bavi se s 200 godina povijesti unutareuropskih migracija. Čak i tada kada su autsajderi bili neka vrsta kontinentalnog rođaka, dakle ljudi s istom ili sličnom religijom i fenotipom, tretirali smo ih podjednako dobro odnosno loše kao što se danas odnosimo prema izbjeglicama iz Sjeverne Afrike. Iz toga bi se mogla naučiti lekcija.

U SAD-u je trenutno useljavanje tema broj jedan, iako su u sve većem broju u pitanju ljudi iz Centralne Amerike koji bježe od tamošnjih užasa, poput masovno rasprostranjenog nasilja bandi. Oštro sam kritizirala to kako se SAD odnosi prema svemu tome, a pisala sam o tome i za Huffington Post.

Trenutno živite u New Yorku, a inače je urbani život jedna od vaših omiljenih istraživačkih tema. Kakav je onda grad New York?

New York je grad u svakom smislu te riječi, u punom smislu te riječi. Postoje inače mnoga gusto izgrađena područja koja zapravo nisu grad. Uvijek ističem da je grad kompleksan, ali nedovršen prostor u kojemu i oni bez ikakve moći mogu stvarati povijest. New York je u međuvremenu na udaru velikih investitora, kao i mnogi drugi velegradi. Zato u svojem novom projektu pod nazivom 'Who Owns the City' upozoravam da se iza nekih velikih investicija u gradovima krije otkupljivanje urbanog zemljišta. Kako se to čini? Pa tako što se kupuju zgrade. To je način skladištenja kapitala, način da se zauzme i oduzme urbani prostor.

Koliko dobro poznajete Zagreb? Bili ste već na Subversive Festivalu...

Malo znam o Zagrebu, ali mi se jako sviđa ono što sam vidjela. Posjetila sam Zagreb i prije Subversivea te upoznala ljude iz Mame, a u naročitom sjećanju mi je ostao Tomislav Medak. Tada sam također održala nekakvo predavanje, a mislim da slika toga pluta bespućima Googlea.

‘Filozofski teatar’ je postao velik kulturni događaj u Zagrebu. Jeste li spremni za izvedbu?

Spremna sam! Ali nadam se da ćemo ipak najviše pričati o mojoj novoj knjizi ‘Expulsions’.