'Mačke nisu psi' pjeva u završnom songu mjuzikla 'Cats' Judi Dench. Jednako kao to da mačke nisu psi trebalo je biti očigledno producentima studija Universal da 'Cats' nisu 'Jadnici'. Iako su angažirali ponovo istog redatelja, Toma Hoopera ('Kraljev govor'), i iako se nekome činilo da je sjajna ideja ekranizirati jedan od najdugovječnijih i najpopularnijih kazališnih mjuzikala svih vremena, nekako su propustili primijetiti da tom mjuziklu slavnog Andrewa Lloyda Webbera nedostaje zaplet, bilo kakva koherentna priča koja bi mogla zadržati pažnju gledatelja u kinima skoro dva sata.

'Mačke' su zamišljene kao neprekidan niz songova i plesnih točaka, koji možda funkcionira na Broadwayu i West Endu, ali na filmu je naprosto dosadan. Uz to, neki od glumaca uistinu ne znaju pjevati, poput Judi Dench i Iana McKellena, i posve je neshvatljivo kako ih je netko uspio nagovoriti da pristanu sudjelovati u ovom projektu. Jasno da je riječ o honoraru s velikim brojem nula, no i dalje upitno zbog čega je proslavljena karakterna glumica poput Judi Dench pristala na pjevačku ulogu, iako ne zna pjevati, i, još više, zbog čega je pristala pojaviti se u kostimu u kojem izgleda kao ostarjelo mladunče lava, nešto kao Benjamin Button u svijetu mačaka. Uistinu nimalo laskavo! Što joj je to trebalo?

Film je na kinoblagajnama doživio zaslužen potop, u utorak popodne u zagrebačkom je Cinestaru bilo osam gledatelja, a jedini dostupan izvještaj s kinoblagajni u Hrvatskoj upućuje na to da je gledanost mizerna jer je ga tijekom prvog tjedna pogledalo samo 900 gledatelja, manje nego 'Zagrebački ekvinocij'. Na svjetskoj razini film je zaradio oko 72 milijuna dolara pa će očito ostati u debelom minusu u odnosu na budžet koji je navodno iznosio oko 100 milijuna dolara, a neki su izvori tvrdili da je riječ i o znatno većem iznosu.

Ne samo što će ostati u minusu, nego film ni ne djeluje kao da je na njega sprženo 100 (ili više) milijuna dolara (usput, 'Jadnici' su koštali skoro upola manje, oko 60 milijuna dolara, a zaradili su 440 milijuna), te sve u njemu izgleda poprilično jeftino i neuvjerljivo, i kostimi i scena i specijalni efekti.

U mačjem svijetu kako ga vidi Tom Hooper sve je proizvoljno - neke mačke nose odjeću, a neke ne, neke nose obuću, a neke ne, nekad hodaju dvonoške, nekad četveronoške... no to bi sve bilo podnošljivo kad bismo barem mogli reći da su glazbeno-plesne točke bogate, maštovite i zabavne, onakve na kakve je stari Hollywood naviknuo Busby Berkeley, ali ni to nije slučaj. Uglavnom su nezanimljive, a ako i jesu zanimljive, onda je to zbog toga što su poprilično gadljive. K tome, u malo kojoj glumci-pjevači uistinu dobro pjevaju, a Jason Derulo među rijetkim je iznimkama koje su imale što pokazati u vokalnom smislu.

Iako je postojala određena nada da bi film mogao postati trash klasik, nažalost, čini se da je podbacio i po tom pitanju. Ni jezivi kostimi, ni iritantni CGI mačji repovi, ni dvije poprilično grozne točke (to su one zanimljivije) - jedna s Rebel Wilson kao debelom mačkom Jennyanydots i žoharima, a druga sa smećem i debelim mačkom iz visokog društva Bustopherom Jonesom, što pomalo asocira na kultni skeč Montyja Pythona s debelim Mr. Creosoteeom koji eksplodira od prejedanja u 'Smislu života', nisu pomogli da 'Mačke' dođu u društvo kultnih mjuzikala poput 'Rocky Horror Picture Showa'.