Nathan Fielder u ovoj HBO-ovoj seriji pokušava ljudima pomoći da unaprijed uvježbaju životne situacije koje su im neugodne, u vezi s kojima su neodlučni ili pokušavaju postići neki cilj. Na trenutke je to zabavno. Na trenutke je užasno besmisleno i rasipnički. Na trenutke vam je zlo od toga koliko je manipulativno. Ali hej! To bi trebala biti komedija, a u komediji je sve dopušteno, zar ne?
Najteže je napisati osvrt na seriju ili bilo što drugo o čemu ni sam ne znaš što bi mislio. Možda ti se sviđa priča, a ne sviđa izvedba. Možda se zbog prve epizode ponadaš da upravo gledaš novo televizijsko remek-djelo, a onda sve ode kvragu u sljedećoj. Možda je upravo obratno - počne loše, a do četvrte epizode se pretvori u remek-djelo. A koji put je sve skupa možda i zanimljivo, ali ti je problematičan koncept. A nisi baš ni siguran oko glavnog junaka.
vezane vijesti
Tako mi je, moram priznati, s novim projektom Nathana Fieldera, serijom 'Pokus' koja se trenutno prikazuje na HBO-u i dosad prikazane epizode dostupne su na HBOmaxu. Seriju nazivaju doku-komedijom, a meni izgleda kao manipulativni reality show, samo što se ovdje, za razliku od većine reality showova, vide sve manipulacije koje producenti takvih serijala inače drže iza kulisa.
Nathan seriju bazira na interesantnom konceptu - pronalazi ljude koji se trebaju suočiti s nekim za njih teškim situacijama, problemima ili odlukama i onda s njima uvježbava moguće ishode. Lik iz Brooklyna lagao je članovima svoje pub-kviz ekipe da ima magisterij, a samo je diplomirao pa sad jednoj od članica želi priznati svoju laž, ali se boji kako će ona reagirati. Superkršćanski orijentirana single žena u četrdesetima želi zasnovati obitelj i roditi dijete, ali ne zna je li spremna i sposobna za to. Neki lik se svđa s bratom oko djedove imovine, koju mu ovaj ne da jer misli da ovaj hoda sa sponzorušom koja će ga iscijediti.
Nathan u svemu tome vrlo aktivno i minuciozno sudjeluje. Uz pomoć golemog budžeta koji je moguć valjda samo na HBO-u stvara repliku bara u kojem se odvija pub-kviz i angažira glumce koji glume sve - od prijateljice kojoj treba priznati laž do konobarice koja preuzima narudžbu za pizzu. Seli neodlučnu potencijalnu majku u kuću u Oregonu i angažira djecu-glumce koji će u dva mjeseca glumiti njezina 'sina'. A na kraju se i sam upliće upravo u taj, najveći pokus, koji, uz još neke druge situacije, traje cijelu sezonu.
Nathan Fielder već je imao seriju sličnog koncepta - 'Nathan For You', u kojoj je ljudima nudio svakojake nevjerojatne poslovne ideje. Ne mogu mnogo pisati o njoj jer sam vidjela tek nekoliko međusobno nepovezanih isječaka i nisu me impresionirali, ali tko zna. No ova serija - iako teška navlakuša, koju ni ja, kao ni većina drugih koji su se osvrnuli na nju na internetu, ne mogu prestati gledati - duboko mi je problematična.
Za početak, cijeli Nathanov koncept kojim ljude priprema za nadolazeće situacije poprilično mi je besmislen, pretjerano razrađen i ubitačno rastrošan. Samo gledanje toga kako jednu unjkavu, iritantnu ženu seli u vrlo komfornu kuću kakvu si sama nikad ne bi mogla priuštiti ili kako gradi repliku bara u studiju - jezivo me nervira. Drugo, njegov stav da sve zna i može predvidjeti sve ishode i sve varijable nevjerojatno je glup čak i kada ubaci u introspektivni način rada pa se i sam ubaci u reality. Treće, neiskren je i antipatičan, čak i kad se dobroćudno šali na svoj račun.
No ipak, kao što rekoh, nisam mogla prestati gledati seriju i pogledat ću je do kraja kada izađu sve epizode. Teško je reći - možda se do kraja još i iskupi.
