Iako se glavni zaplet 'Polnoćke' temelji na vampirizmu, serija je uspjela izbjeći glavne bedastoće i zamke vampirskih priča i zaroniti u nešto dublje slojeve. Dobili smo efektnu, pametnu seriju koja iza same ikonografije vampirizma razmatra svrhu ne samo visoke cijene vječnog života, nego i život i smrt kako ga doživljava običan, 'mali' čovjek. Kada je sve to još dodatno umotano u pomalo stephenkingovsko ruho i atmosferu male, izolirane zajednice zabačenog otoka, nastaje serija koju nećete moći prestati gledati sve dok ne 'potrošite' i zadnju epizodu.
Isprva uopće nisam htjela gledati 'Midnight Mass'. Na sam spomen serija o vampirima onesvijestim se od kolutanja očima (osim od 'Buffy'), a još mi je netko tko je gledao čim se serija pojavila na Netflixu rekao da u njoj masovno stradavaju mačke pa i jedan pas. A ja to ne mogu. Već mi i stradavanje ljudi i brutalno nasilje LJUDI teško pada, ali hajde - u prikazu ljudskog stanja katkad su nužne i takve stvari. No prikaz pomora životinja jednostavno prelazi moje granice tolerancije, pogotovo kada je riječ o mačkama i psima.
No onda je moj dečko počeo gledati seriju, a ja sam iz susjedne prostorije čula zvukove. Prvo me zainteresiralo što je u jednoj epizodi (poslije će se ispostaviti - uz jednu montažnu sekvencu) dosta dugo svirala pjesma 'Holly Holy' Neila Diamonda, a ja obožavam tu pjesmu. Zatim sam čula dosta sugestivne zborove (koji su pjevali uz, poslije se ispostavilo - najstrašnije i najpotresnije scene), a na kraju sam počela iz susjedne sobe slušati vrlo zanimljive monologe o životu, smrti, vjeri, mladosti, novim prilikama, starim krivnjama... Shvatila sam da je vrag uzeo šalu, da me serija očito zanima i upitala dečka koliko je doista strašan i tužan taj pomor životinja.
Da odmah obavijestim sve one kojima je to s mačkama, psima i ostalim životinjama važno - serija je fakat MOGLA i bez toga, i ja to i dalje doživljavam kao bespotrebnu eksploataciju. No podnijela sam bez prevelikog užasa jer masovni pomor mačaka na kraju prve i početku druge epizode, iako gadljiv, ne izgleda tako grozno zato što su se rekviziteri i autori očito namjerno potrudili da te mačke ne izgledaju baš stvarno. Sa psom je situacija nešto teža.
No zbog svega ostalog drago mi je što sam pogledala 'Midnight Mass'. Prvo i prvo, moja je odluka da je pogledam bila nagrađena već u prvoj sekundi serije, u kojoj svira još jedna pjesma Neila Diamonda - 'And the Grass Won't Pay No Mind' i Neil Diamond provlači se kroz seriju na omiljenoj ploči oca jednog od glavnih likova. Isto tako, vampirizam, koji mi inače ide beskrajno na živce, u ovoj je seriji obrađen potpuno drugačije nego bilo gdje drugdje. Nema seksi tinejdžera koji svjetlucaju u mraku i sličnih gluposti. Vampirizam je ključan za priču, ali je obrađen u kontekstu vjere u božansku snagu i koliko ju je lako pogrešno prepoznati u demonskoj, u kontekstu čežnje za vječnim životom i koliko ta čežnja može biti pogrešna i koliko je zapravo teško i pogrešno vječno živjeti kao griješno i manama prepuno ljudsko biće.
Radnja serije odvija se na jednom izoliranom američkom otoku, otoku na kojem živi stotinjak stanovnika. Uglavnom su ribari, nekada su živjeli dosta dobro, ali teška vremena, ekološke katastrofe i iseljavanje mladih od otoka su učinili urušavajuću, depresivnu naseobinu sa sve starijim i bolesnijim stanovnicima. Čak se i za duhovnog vođu otoka - starog monsinjora i lokalnog župnika, koji je na početku serije odsutan - priča da je senilan, izgubljen i da je pitanje hoće li se uopće vratiti. I doista - sumnje mještana uskoro se potvrđuju. Umjesto starog monsinjora, na otok dolazi mladi svećenik Paul Hill (Hamish Linklater) koji, navodno privremeno - dok se stari monsinjor ne oporavi - preuzima njegovu funkciju.
Istodobno s dolaskom novog popa, na otok se vraća Riley Flynn (Zach Gilford), koji se rodio i odrastao na otoku i čiji roditelji još žive ondje. Riley se vraća kao slomljen i poražen čovjek, nakon što je odležao četiri godine u zatvoru zbog toga što je u Chicagu vozio u pijanom stanju i tako skrivio smrt mlade djevojke u prometnoj nesreći. Riley je čovjek bez budućnosti i nade - izjeda ga krivnja, a prizori poginule djevojke proganjaju ga svake noći. Ne zna ni što će ni kamo će sa sobom, a jedina osoba s kojom uspostavlja kakvu-takvu prijateljsku vezu jest njegova bivša djevojka iz srednjoškolskih dana, Erin Greene (Kate Siegel), koja se također nedavno vratila na otok, nakon neuspješnog braka i nakon što je saznala da je trudna.
Gotovo svi na otoku su katolički vjernici, a među njima je najrevnija i najvokalnija Bev Keane (Samantha Sloyan), svećenikova pomagačica zaposlena u župi svetog Patricka, ali i u lokalnoj školi (gdje radi i Erin), a usput je i dežurna moralizatorica, evangelizatorica te zastrašujuće naporna i zla osoba. Bev je i jedna od onih kojima nikako ne odgovara da je novi šerif na otoku, šerif Hassan (Rahul Kohli) - musliman, i presretna je kad se njegov sin, zbog neobičnih događaja i 'čuda' koja se počnu događati na otoku, protiv volje svog oca, zainteresira za prisustvovanje religijskim obredima u crkvi.
A na otoku se doista počnu događati nevjerojatne stvari. Mlada djevojka koja je nakon nesreće koju je skrivio pijani mještanin s puškom bila u kolicima - odjednom prohoda. Starica koju je već bila gotovo potpuno pokosila demencija - odjednom se razbistri, pomladi i povrati joj se nekadašnja ljepota. Rileyjev otac, koji je patio od problema s kičmom i opasno kašljao zbog pušenja - odjednom živne, počne plesati po kući sa svojom ženom i generalno se razvedri. Svi ti događaji, čini se, imaju veze s dolaskom mladog svećenika na otok... No isto tako, vidimo da sa svećenikom nešto ozbiljno nije u redu.
Nadnaravno objašnjenje misterije naglog oporavka zabačenog otoka, i to taman u doba Uskrsa, koji i inače u kršćanskoj vjeri simbolizira doba obnove, ponovnog rođenja i mladosti bacit će gadnu sjenu na svu radost koju mještani ispočetka osjećaju zbog 'čuda'. Mladi svećenik, ispostavit će se, nije onaj za koga se izdaje, a na otoku, vidjet će se, odnedavna boravi i sila jača od ljudske, sila koju neki doživljavaju kao dobru, a neki kao zlu. Svi će se mještani suočiti s izborom - prihvatiti je ili odbaciti, i taj izbor nikome neće biti lak, kako pojedinačno, tako i za cijelu zajednicu.
U svemu tome, osim iznimne atmosferičnosti i napete misterije, radnju i razmišljanje o ključnim temama serije uvelike pokreću dijalozi između Rileyja i mladog svećenika, koji se odvijaju na seansama za anonimne alkoholičare koje je otac Paul organizirao specijalno za Rileyja. Te seanse za nečiji ukus možda mogu biti malo preduge, premonološke i suviše nakrcane govorancijama (a toga u seriji ima i izvan tih seansi), ali isto tako i skiciraju neke zanimljive ideje o ljudskom životu, odgovornosti, krivnji, smislu, pa i vjeri. Zbog Rileyjeva odnosa s ocem Paulom doći će i do još jednog ključnog događaja u Rileyjevu životu, koji je ujedno i prekretnica u priči.
'Midnight Mass' izvrsna je, kvalitetna i pametna zabava, tu i tamo malo suviše propovjednička i u zadnjoj epizodi možda malo prenakrcana svime što je autor htio poručiti pričom te zaključena poprilično sladunjavom i pomalo pubertetskom filozofijom o smrti u jednom od zadnjih monologa. No unatoč tome, riječ je o jednoj od trenutačno najuzbudljivijih serija na Netflixu i ne biste je nikako smjeli propustiti. Stradavanjima mačaka unatoč.