Kao nešto stariju klinku - točnije, tinejdžericu - strašno su me zainteresirale originalne verzije bajki koje su skupila braća Grimm i koje je napisao Hans Christian Andersen. Prvo me, naime, bilo šokiralo koliko su bajke koje sam u mlađoj dobi bila naučila u dezinficiranoj ili disneyjevskoj verziji - izvorno mračne i okrutne. A zatim sam otkrila one koje čak i nisam znala u verziji primjerenoj za mlađe od 12 godina. Bile su to bajke koje su bile premračne da bi se pretvorile u slikovnicu ili Disneyjev crtić, a kakve sam, primjerice, pronašla u vrlo rijetkoj Andersenovoj zbirci 'Priče s jytlandskih sprudova'. Gotovo sve te priče Andersen je napisao nadahnut skandinavskim narodnim pričama, pričama o malom čovjeku i tajanstvenim mračnim silama. Mali čovjek u tim pričama rijetko kada uspijeva pobijediti mračne sile. One su snažnije od njega, nedokučive i nemilosrdne. U pričama su se našle zato da bi upozorile druge male ljude na svoje postojanje, da bi ih podsjetile da ne petljaju s nepoznatim, da na zalaze u mračne kutke i da nikad ne zaborave da JESU maleni pod zvijezdama. S originalnim verzijama bajki braće Grimm bilo je vrlo slično. Ondje bi, doduše, kraljevići i kraljevne na kraju živjeli sretno i berićetno, ali da bi do toga došli, morali bi se suočiti s nekim doista zastrašujućim čudima iz narodne, poganske predaje.

Moja fascinacija narodnim horor-bajkama nije ni rijetka ni jedinstvena. U književnosti i na filmu postoji čak i naziv za taj žanr - folk-horror. Na prostorima bivše Jugoslavije, pak, nitko se nije tako mnogo i tako uvjerljivo utjecao tom žanru kao srpska pop-kultura. Veliki dijelovi zemlje koji su tijekom povijesti bili suviše nepristupačni da bi ih do kraja zahvatila kristijanizacija, brojna narodna vjerovanja iz predkršćanskih vremena, narodni proroci i prorčice o kojima se legende raspredaju još i danas, povijest prepuna nevolja, nepravdi, siromaštva i pošasti koje si narod nije mogao objasniti nikako drugačije nego onostranim silama zla i protiv kojih se nije znao boriti nikako drugačije nego magijskim ritualima - sve je to stvorilo jedno bogato etnološko vrelo, plodno za nastajanje sjajnih, simboličkih i jezivih priča.

Nova srpska serija 'Crna svadba', čije se zadnje epizode baš ovih dana vrte na srpskom kanalu Superstar TV-u, ali i na domaćem RTL-ovu streaming servisu PLAY Premium - napila se upravo s tog vrela. Govori o događajima koji uslijede nakon što izvjesni Mitar (Slavko Štimac) iz zabačenog mjesta nedaleko od rumunjske granice i Đerdapa - jednoga dana, naizgled bez ikakvog razloga, automatskom puškom pobije dvanaestoro svojih sumještana. Mitar na kraju svojeg pohoda i sebe ustrijeli u glavu, ali nekim čudom ostaje živ. Dok pod strogom policijskom prismotrom leži u beogradskoj VMA, Mitar se - onda kada je budan - ponaša kao da ga je zaposjela mračna sila koje ni sam nije svjestan, a riječ koju najčešće izgovara jest - katabaza.

Jedan od svjedoka Mitrova masakra i njegov nekadašnji najbolji prijatelj policiji tvrdi da to nisu čista posla, odnosno da je Mitar bio pod utjecajem takozvane 'vlaške magije'. Detektiv i psiholog Petar Ćirić (Uliks Fehmiu), koji je pokušao, ali nije uspio spriječiti Mitrovo zadnje ubojstvo i pokušaj samoubojstva, posebno se zainteresira za slučaj jer je riječ katabaza ista ona koju je izgovorio njegov pokojni sin prije nego što se ubio, a na procjenu Mitrova stanja pozvana je i ugledna psihologinja te sudska vještakinja Nataša Janković (Jelena Đokić). Istodobno se u njihovim životima pojavljuje i tajanstveni, iz pravoslavne crkve ekskomunicirani monah Tihon (Toni Mihajlovski), koji Natašu upozorava da su i ona i njezina mlađahna kći u opasnosti od istih crnih sila koje su Mitra navele na strašan pokolj.

U svojoj istrazi i potrazi za istinom Petar i Nataša susrest će se s mnogim neobičnim pojavama, kao što su proročanstva i preobrazbe babe Mikule (Ljiljana Blagojević), Petar će svjedočiti starom običaju vlaške manjine, crnoj svadbi, u kojem se mladu djevojku vjenčava s umrlim mladićem, uspostavit će se uvijek zanimljiva dinamika između skeptika (Nataše) i vjernika (Petra), a Petar i Nataša morat će se suočiti i sa svojim osobnim vezama s neobjašnjivim događajima povezanim s okultnom pozadinom zločina koji istražuju. Svemu tome dodani su flashbackovi na sličan događaj slične pozadina, a koji se odvio 1976. godine, kada je poznati radijski sportski komentator Milovan Mića Đurić, nakon neobjašnjiva gubitka glasa i oporavka, pobio trinaestoro ljudi u jednom pravoslavnom manastiru. Paralela s tim slučajem podupire priču monaha Tihona o tome da je riječ o demonskoj najezdi i borbi koja se vodi već stoljećima.

'Crna svadba' zahvaljujući svemu tome je izuzetno bogat, napet, vizualno spektakularan folk-horor koji će sigurno oduševiti sve ljubitelje toga žanra i sve one koji su, kao i ja, u mladosti obožavali mračne bajke. Sa sjajnim glumcima, vrlo uvjerljivom atmosferom i genijalnim mijenjanjem registra između sadašnjosti i prošlosti, gdje se autori koriste i arhivskim snimcima, i drugačijim spektrom boja, i ne toliko prvoloptaškim jugoslavenskim pop-hitovima iz sedamdesetih, ali i na dosta precizan, iako u prečace pretočen način prikazuju i razlike u odnosu na takve pojave u bivšoj državi i u današnjoj Srbiji.

Ova je serija, kraće rečeno, čista poslastica, sasvim na razini najboljih i najbolje produciranih TV serija s takvom temom koje potječu sa stranih i televizijski bogatijih tržišta, a pritom je još vrlo specifična za područje na kojem je nastala, njegove običaje, tradicije, narodski okultizam, vjerski misticizam i previranja suvremenog čovjeka koji živi u naizgled 'naprednijoj' verziji istoga društva, ali ga i dalje muče isti neobjašnjivi i nerješivi problemi. Gledajući seriju, nisam si mogla pomoći - stalno sam priželjkivala da se i kod nas snimi nešto slično i jednako dobro. Jer u domeni folk horora i kod nas postoji pregršt izvora iz kojih bi se mogle izvući ovakve priče.