Francuski kandidat za Oscara i dobitnik ovogodišnje Zlatne palme u Cannesu odvija se u svemiru u kojem jedna žena zatrudni - s automobilom. Uskoro ćete ga, 15. i 21. studenog, moći pogledati i na Zagreb film festivalu, što biste svakako trebali učiniti.
Svašta je moguće u univerzumu u kojem žena ostane trudna s automobilom.
Takav nam je univerzum predstavljen u filmu 'Titan' Julije Ducournau, ovogodišnjem dobitniku Zlatne palme i francuskom kandidatu za Oscara. Univerzum u kojem jedna žena ubija svako ljudsko biće koje pokuša bilo kakav seksualni kontakt s njom, ali zato sladostrasno uživa u seksu s motornim vozilima, univerzum u kojem se tijelo jedne žene pretvara u oklop od titana, univerzum u kojem iz tog tijela curi motorno ulje, univerzum u kojem je moguće začeti križanca između ljudskog bića i automobila.
vezane vijesti
Nije taj univerzum mnogo drugačiji od našega, govori nam 'Titan'. Glavna junakinja Alexia (Agathe Rousselle) živi u našem svijetu od trenutka kada je prvi put susrećemo, dok se kao djevojčica vozi s ocem u automobilu. Otac je za volanom i na radiju pokušava slušati country-folk standard 'Wayfaring Stranger', no Alexiji je od toga važnije brujanje automobila koje imitira i svojim glasom. Otac pokušava njezino glasanje nadglasati pojačavanjem zvuka na radiju, ali mu to ne uspijeva. Na kraju joj mrzovoljno naredi da prestane, a Alexia zbog toga otkopčava sigurnosni pojas i izaziva tešku prometnu nesreću, zbog koje poslije, u bolnici, dobiva pločicu od titana koja joj drži lubanju. Pri izlasku iz bolnice Alexia se baca na obiteljski automobil, grli ga i ljubi staklo vozačkog prozora. Njezina veza s automobilima, dakle, očito seže daleko u prošlost. Jednako kao i hladan odnos s vlastitim roditeljima.
Dvadesetak godina nakon toga Alexia radio kao erotska plesačica na automobilskom sajmu. Jedna je od najboljih i najpopularnijih jer njezin ples odaje da doista osjeća erotiku automobila. Zbog toga ima i obožavatelje. Jedan od njiih prati je na parkiralište nakon sajma. Alexia prvo prestrašeno bježi od njega, kao što bi to učinila svaka žena koju bi noću počeo pratiti nepoznati muškarac. No on je sustiže i objašnjava da je samo obožavatelj i da samo želi autogram. Kad mu Alexia da autogram, a on od nje pokuša iskamčiti i poljubac, ona ga ubija pletaćom iglom koja joj je zabodena u punđu.
Kasnije iste večeri, dok se Alexia kod kuće tušira, začuje glasno lupanje na vratima. Kad ih, još gola i mokra od tuširanja, otvori, ondje spazi Cadillac na kojem je tako strastveno plesala na sajmu. Alexia ulazi u Cadillac i ondje se još strastvenije poseksa s automobilom. Automobil aktivno sudjeluje.
Ubrzo potom Alexia shvaća da je trudna i, užasnuta takvim razvojem događaja, pokuša abortirati pomoću one iste pletaće igle kojom je ubila obožavatelja na parkiralištu, ali joj abortus ne uspijeva. Detalje koji se sastoje od istjecanja zamjetne količine motornog ulja bolje da ne razrađujem. Osim toga, Alexia i nastavlja s ubilačkim ispadima, na posebno nasilan i odvratan način usmrćujući svakoga tko pokuša stupiti u bilo kakav seksualni dodir s njom. Do preokreta u njezinu životu, međutim, dolazi kada s jednog mjesta ubojstva Alexiji pobjegne svjedokinja pa je i sama Alexia prisiljena dati se u bijeg.
U takvoj situaciji Alexiji padne na pamet pretvoriti se u nekoga drugog. Mijenja lični opis - pri čemu prema svojem tijelu nije nimalo nježnija nego prema tijelima koje je ostavila na svojem krvavom tragu - a zatim se policiji predstavlja kao davno nestali sin jednog ostarjelog vatrogasca, pa s tim vatrogascem odlazi kući. Od tog trenutka, točno na polovici priče, 'Titan' kao da postaje sasvim drugi film.
Film o mladoj ženi koja je očito serijski ubojica, čija je motivacija očito duboko poremećen odnos prema tijelu i seksualnosti, od tog trenutka postaje priča o dvoje usamljenih ljudi koji su drugačiji od svijeta koji ih okružuje i koji su zbog svojih različitosti spremni na goleme tjelesne i emotivne patnje. Postaje i film o nježnosti i privrženosti, o potrebi za davanjem i primanjem bezuvjetne ljubavi, ali i film o tijelu kao zatvoru, ženskosti i muškosti kao zatvoru i nesavitljivom okovu. 'Titan' od tog trenutka, iako je u njemu manje seksa s automobilima i ubojstava potencijalnih ljudskih faktora, tek postaje priča čiji je svaki sljedeći korak ili zaokret sve teže predvidjeti. Osim, naravno, kraja, koji kao ona Čehovljeva puška od prvoga čina obitava pod Alexijino odjećom i zavojima kojima skriva svoj spol.
Za film koji u svojoj priči sadrži toliko bizarnosti i nevjerojatnih razvoja događaja, 'Titan' je zapravo prilično 'normalan' i linearan film. Lako ga je pratiti, moglo bi se čak reći da je 'pitak' i njegovi apsurdni body horror elementi vrlo brzo se u priču uklapaju kao i svi drugi. Alexijino češanje kroz kožu kojim dolazi do metalne, titanske unutrašnjosti trbuha prikazano je otprilike u istom tonu kao i kada od 'oca' na jednoj intervenciji nauči davati umjetno disanje. 'Očevo' ubrizgavanje steroida u masnicama prekrivenu stražnjicu postaje isto kao i mužjački plesni tulum nakon uspješno obavljene vatrogasne intervencije. Mnogo je toga u 'Titanu' što na prvi pogled i izvađeno iz konteksta možda djeluje neuvjerljivo, čak i smiješno - kao, primjerice, to što ostarjeli vatrogasac odmah prihvaća da mu je prerušena Alexia davno izgubljeni sin, pa čak i odbija DNK analiizu koju mu nudi policija. No jednom kada prihvatite univerzum u kojem je žena zatrudnjela s automobilom, i svi ostali bizarni elementi lakše se uklapaju u, rekoh, prilično 'normalan', linearan i 'pitak' film.
Tijelo je okov i tijelo je teret, govori nam 'Titan'. Iz njega ne cure samo bizarne tekućine i u njemu ne nastaju samo apsurdne nuspojave spolnog općenja. Iz njega eksplodiraju nagoni, u njemu se skrivaju potrebe, zbog njega nam nameću uloge koje ne znamo igrati bez pomoći raznih oblika 'pločica' koje ga drže na okupu, a pokušamo li mu nametnuti svoju volju, uzvratit će nam bolom. Ta se bol može ublažiti, ali pokušamo li to učiniti sami, bez ičije pomoći, to može završiti tek u samouništenju.
Tako sam barem ja shvatila Juliju Ducournau i njezin bizaran, povremeno gadljiv, nevjerojatan, ali odličan film. No sigurna sam da u ovoj dosad neviđenoj i neispričanoj priči ima i drugih tumačenja. Zbog toga je vjerojatno i ovjenčan nagradama. 'Titan' možete 15. i 21. studenog pogledati na Zagreb film festivalu pa ako imate mogućnost, od srca preporučujem da to i učinite.
