Iako inače nisam neki fan kostimiranih filmova i serija, uvijek postoje izuzeci. Nekada te izuzetke obožavam zato što su jednostavno remek-djela, kao, recimo, filmovi 'Opasne veze', 'Doba nevinosti' ili 'Gosford Park', a nekada je riječ o serijama za koje na prvu loptu još ne znaš hoće li biti remek-djela, ali te uspiju uvući svojom pričom, likovima i atmosferom. Takva je, recimo, bila serija 'Downton Abbey', koja mi je, moram priznati, nakon dvije sezone uglavnom dojadila i ubila mi interes za daljnju sudbinu svojih likova i njihova imanja, ali me isprva snažno privukla. Imala je, naime, tu jednu osobinu zbog koje volimo priče još kao djeca. Uvuku nas u svoj svijet, svoju priču, svoju atmosferu i likove tako da ih gledamo i slušamo otvorenih usta i raširenih očiju, stišćući u krilu dječje ručice jednu o drugu te jedva čekajući da čujemo što je bilo dalje.

Prva epizoda nove HBO-ove serije 'Pozlaćeno doba' učinila mi je upravo to. Svojom me prvom epizodom pretvorila upravo u to dijete koje jedva čeka čuti nastavak priče, probudila je u meni bindžersku glad za novim nastavkom, a zapravo je učinila još i mnogo više. U svojoj prvoj epizodi dala mi je ideje i očekivanja. Zbog svega onoga što je u njoj prikazano svako bih malo gledajući pomislila: 'Joj, čovječe, što bi tu još sve moglo biti!!!' A kada ti prva epizoda serije učini takvo što, onda ćeš sigurno gledati dalje, bez obzira je li kostimirana ili nije i bez obzira hoće li ispasti remek-djelo ili neće.

No nemojmo se zavaravati - 'Pozlaćeno doba' jest kostimirana serija, i to je kostimirana serija Juliana Fellowesa, sa svim onim što to nosi sa sobom. A kao što znamo iz drugih slavnih djela Juliana Fellowesa - Downton Abbeyja i Gosford Parka - to uza svu zajedljivost i oštroumnost u laganoj kritici društvenih normi ipak znači i određenu dozu aristokratske nostalgije. I to je uvijek pomalo reakcionarno, koliko god na površini izgledalo romantično, ušminkano i prekrasno. Dobre se priče, međutim, događaju i u blatu i među pozlaćenim štukaturama, a Fellowes ima žicu za pozlaćene štukature i priče koje se odvijaju među njima.

U 'Pozlaćenom dobu' vodi nas u svijet starog New Yorka, odnosno New Yorka s kraja 19. stoljeća i njegova visokog društva, strogo podijeljenog na obitelji starih i novih bogataša. Ta podjela, međutim, postaje sve manje vidljiva jer novi bogataši, s munjevitim razvojem novog kapitalističkog investicijskog poduzetništva postaju sve bogatiji i doseljavaju se tik uz patinaste palače starosjedilaca.

U prvoj nas epizodi autori upoznaju s dvije obitelji - jedna je predstavnik 'starog novca' i utjelovljena je u dvije sestre koje žive u otmjenoj kući na Petoj aveniji. Jedna je sestra Agnes van Rhijn (Christine Baranski) née Brook, udovica izvjesnog gospodina van Rhijna, velikog bogataša i čovjeka uz koji joj život umnogome nije bio lak, ali je njezina žrtva nagrađena sadašnjim bogatstvom i utjecajem u newyorškom visokom društvu. Uz nju živi njezina nikad udana sestra Ada Brook (Cynthia Nixon), jednako predana časti, finoći i održavanju ugleda 'starog novca' kao što je to i njezina starija sestra, ali nešto veselija, dobrodušnija i otvorenija. Njihov će se život, čini se po prvoj epizodi, podosta promijeniti dolaskom njihove mlade nećakinje Marian Brook (Louisa Jacobson, inače kći Meryl Streep), koju uzimaju pod svoje nakon smrti njihova razmetnog brata i Marianina oca Henryja.

Život će im se, čini se, promijeniti i time što se doslovno s druge strane ulice u novoizgrađenu, superotmjenu palaču useljava obitelj Russell, koja je golemu količinu novca stekla djelovanjem svojeg pater familiasa Georgea (Morgan Spector), klasičnog nemilosrdnog industrijalca kakve su u to doba u Americi nazivali 'barunima razbojnicima'. George je u sretnom braku s Berthom (Carrie Coon), ambicioznom, oštrom i inteligentnom ženom koja, što zbog sebe, a što zbog svoje djece (s Harvarda upravo diplomiranog Larryja te mlade Gladys) - uporno želi postati dio visokog newyorškog društva. Visoko newyorško društvo za to ne želi ni čuti, ali Bertha, čini se, neće tako lako prihvatiti odbijanje.

Uz mnoštvo drugih priča i pričica koje obuhvaćaju poslugu, zatim mladu crnkinju koju Marian susreće na putu do New Yorka i dovodi je u kuću, tajni život razmetnog sina Agnes van Rhijn, šarmantne vizure starih newyorških parobroda pa i pojavljivanje nekih legendi današnje američke televizije, kao što je Audra McDonald, sve to čini šarolikih i uzbudljivh sat i petnaestak minuta prve epizode 'Pozlaćenog doba'. Nakon što je epizoda završila, nisam uopće imala osjećaj da sam toliko vremena provela pred ekranom, samo sam nervozno tapkala prstima, provjeravajući kad će sljedeća epizoda i koja će se od mojih očekivanja ispuniti, a koja ne.

Iako je to mnogo, nemoguće je samo na temelju toga reći hoće li serija doista biti super ili će se brzo razvodniti. No pobudila mi je interes i ne vjerujem da će mi ga baš tako brzo ugasiti.