U jednom trenutku filma 'Prasica' glavna junakinja Eva (izvrsna Liza Marijina) nakon pregleda razgovara s ginekologom kojem je otišla jer već tri mjeseca nema menstruaciju iako nije trudna. Eva od početka filma gugla što bi joj moglo biti - je li bolesna, ulazi li u preuranjenu menopauzu ili koji vrag, a ginekologu odlazi tek kad se Google i nagađanja ne pokažu naročito uspješnima. Ginekolog je pita puši li, ostaje li dugo budna, pije li alkohol, kreće li se i bavi sportom, kako se hrani. Kada Eva na sva pitanja odgovara onako kako nijedan liječnik ne želi čuti, on joj, nakon što ona odbija kontracepcijske pilule za reguliranje hormona, kaže da joj je organizam zbog stresa i neurednog života privremenu 'isključio' reproduktivne cikluse i da će ih ponovno pokrenuti samo ako počne zdravije živjeti. Mora se naspavati, prestati pušiti i piti, zdravije se hraniti. 'A što je s ecstasyjem?', pita Eva pa onda dodaje da se šali. Ne šali se.

Eva je 27-godišnja slikarica koja živi u Ljubljani s dvoje šašavih cimera - sitnim dilerom Blažom i umjetnicom Ninom, koja se bavi slikanjem spolnih bolesti i planira odseliti u Berlin. Eva je nezadovoljna svojim životom - iako to ne govori, očito je da se osjeća kao da njezin reproduktivni sustav nije jedino što se privremeno isključilo. Radi u knjižari koja prodaje romantičnu literaturu, mrzi taj posao i radi ga očajno, a još k tome ima i napornu šeficu, koja puno traži, a mjesecima joj već nije isplatila plaću. Iako je potajno zaljubljena u Blaža, u vezi je s Jakobom, likom koji figurira kao mentor u njezinu slikarskom kružoku. Blaž je pak u gotovo bračnoj vezi sa svojom djevojkom, koju ne želi ostaviti, a usput je i tipični 'šupak s punđicom'. Evi se činii kao da je zaglavila u beskonačnoj petlji bezveznog života.

Tema izgubljenosti mladih koji više nisu slobodni studenti, a još se nisu ostvarili u 'odraslome' svijetu nije osobito nova (premda hrvatska kinematografija tek treba dobiti jedan takav film), ali slovenski film 'Prasica' jako je lijepo, simpatično, pametno, razigrano, ali i ozbiljno obradio tu priču s današnjom generacijom milenijalaca. Iako se dotiče trenutka u kojem žive glavni likovi, ispričan je iz osobne perspektive jedne specifične mlade žene, žene koja želi postati umjetnica, a ne uspješna korporacijska šefica, žene koja osjeća da bi trebala 'nešto vrijedno učiniti u životu' (a ne, kako kaže u jednoj sceni, samo pišati ispod 'spomenika konju koji je poševio Kleopatru'), ali je zapletena u prijelaz između lude mladosti i odgovornog odraslog života. Pritom, naravno, ne shvaća da upravo živi najljepše razdoblje života.

Za sve one koji imaju dovoljno godina pa se sjećaju, teško je ovaj film ne usporediti s američkim filmom slične teme iz 1994., koji se bavio izgubljenošću mladih iz generacije X. Taj je film američki, zove se 'Zagrizi život' (Reality Bites) i režirao ga je Ben Stiller (glume Wynona Ryder, Ethan Hawke i Janeane Garofalo), a obilježen je znakovima drugog vremena i drugog mjesta. No paralele su očite - glavna junakinja pokušava proniknuti što želi od života i upetljava se u vezu s nekim samouvjerenim kretenom iako je zaljubljena u cimera, otkačena prijateljica radi u trgovini odjećom i daje otkaz kad je žele unaprijediti jer 'to znači da si previše u poslu koji je trebao biti privremen', tu je i zdravstvena frka kao naznaka prvih pravih odraslih briga...

No iako je očito snimljen u tom žanru i điru, 'Prasica' je ipak svoj film i usporedba s 'Reality Bites' samo mu je kompliment. Osim što će se u njemu prepoznati vršnjaci glavnih likova s naših prostora, prepoznat će se i svatko tko je ikad na kraju dvadesetih lutao između raznih ideja o tome tko bi i što bi trebao biti u tom trenutku svog života te (ne)mogućnosti da to ostvari. A usput će se i super zabaviti gledajući ovaj simpatičan, šaren, veseo, ali i ciničan film.