U središtu je priče sudbina desetogodišnjeg dječaka Antuna (Ugo Korani), čija majka Ana (Gorana Marin), najbolja studentica farmacije koja je završila kao prodavačica na kiosku, odlučuje ostaviti njegova oca, nedovoljno prodornog izumitelja Josipa (Berislav Tomičić), te se zajedno sa sinom iz malog podstanarskog stana u predgrađu vratiti majci i građanskom životu u centru grada.

Kada se život zakotura u neočekivanom i za Antuna posve pogrešnom smjeru, dječak odluči pokušati stvari vratiti na njihovo mjesto i pomoći ocu da ponovno osvoji majku.

No to je tek osnovna potka priče, koja je smještena u širi kontekst obiteljske povijesti, koja nije plošna, niti jednoznačna, kao što to nije ni sam život. A život čine sretni trenutci, baš kao i nesretni, u njemu postoji vrijeme ljubavi, kao i vrijeme udaljavanja i nerazumijevanja, što je sve prisutno u predstavi.

Gavranovu knjigu koja temi pristupa iz infantilne, dječje perspektive – roman je pisan u prvom, Antunovu licu – dramaturginja Ana Prolić pretočila je u dijaloški snažan kazališni kondenzat popularnog književnog predloška.

Kilibarda je radnju postavila na statičnoj sceni, u potpunosti se oslanjajući na glumačku suigru i dijaloge u prenošenju intenziteta emocija i poruka teksta, kojih nema malo – predstava jako dobro ocrtava kaleidoskopsku promjenu koja se događa u životu djeteta nasilno iščupanog iz domicilnog okruženja, koje se mora snalaziti u novom kontekstu u kojemu vrijede neka sasvim nova pravila odnosa i očekivanja.

Antunova je obitelj siromašna ali sretna – majčinoj odluci kumovali su egzistencijalni pritisci, osjećaj neshvaćenosti i nedostatka podrške, ali ona je dijelom i rezultat kontinuiranih pritisaka koje na nju sugestivnim izjavama neprekidno vrši njezina majka, Antunova baka (Nina Erak-Svrtan). 

Kontrapunkt obitelji koja se raspada u takvim okolnostima daje obitelj više srednje klase majčine stare prijateljice Sanje (Ana Marija Vrdoljak), menadžerice u farmaceutskoj industriji, udane pa rastavljene od liječnika Slavka (Ante Krstulović).

Posebno su duhoviti prizori nedjeljnih ručkova kod kontrolom i malograđanskim uzusima opsjednute bake, a fabula obuhvaća i slučajan susret obitelji dviju starih prijateljica, te upoznavanje Antuna sa Sanjinom kćeri Bernardom (Dunja Fajdić), koja odigra odlučujuću ulogu kao Antunova sudionica u komplotu koji će njegove roditelje ponovno spojiti i dovesti predstavu do sretnoga kraja.

Ozbiljnoj temi predstava pristupa s puno duha; dijalozi su životni i topli, puno se pažnje posvetilo scenskom pokretu – gegovima, mimici, kretnjama, a predstava je i vizualno topla i vesela, čemu pridonosi i tema iz popularne pjesme glazbene skupine Detour 'Zaljubila sam se' autora Nenada Borgudana, koja od početka daje zaigrani ton zbivanjima, a s čijim stihovima u pjesmi i plesu sretno i završava.

No, ključna za predstavu ipak je odlična interpretacija glumaca, koji se svojim ulogama kreću prirodno, kao u drugoj koži, gradeći intenzivne interaktivne odnose koji su temelj čitavog komada, a Nina Erak-Svrtan u ulozi bake vjerojatno je najsimpatičniji nesimpatičan lik suvremenog domaćeg teatra za djecu.

O tome s čime se sve suočava dijete kada se nađe razapeto između dva doma, 'u oba kao kod kuće i kao u gostima', nova predstava Žar ptice progovara iskreno i izravno, djeci istodobno razumljivo i blisko, kroz likove s kojima se lako možemo poistovjetiti, u priči koja poručuje da rješenja ima, kad su ljudi spremni saslušati jedni druge.