Po prvi puta u Hrvatskoj, u okviru Festivala svjetskog kazališta bit će prikazana ostvarenja Christopha Marthalera i Heinera Goebbelsa, umjetnika s njemačkoga govornog područja koji u svojim radovima spajaju teatar i glazbu, rekli su u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Festival će okupiti djela ključnih stvaraoca suvremenog kazališta. Zagrebačka publika gledat će predstave Jana Lauwersa, inovatora postdramskih tendencija, i Leva Dodina, nastavljača ruske dramske tradicije. Tu su još Spiro Scimone, dramatičar, glumac i redatelj, originalni glas novoga talijanskog teatra.

Festival svjetskoga kazališta otvorit će Dodinova inscenacija Grossmanova romana 'Život i sudbina'. Riječ je o jednostavnoj obiteljskoj priči koja podastire široku panoramu događaja i problema 20. stoljeća poput modernog lica fašizma, komunizma, nacionalizma, totalitarizma, ekstremizma, okrutnosti i neslobode. Predstavu će izvesti Dramsko kazalište Maly iz Sankt Peterburga

'Isabellina soba' u režiji Jana Lauwersa i izvedbi Needcompany iz Bruxellesa važan je događaj svjetskoga kazališta u posljednjem desetljeću. 'Isabellina soba' je ispovjedna ženska priča o životu. Svi koji su Isabelli nekoć bili važni pripovijedaju njezinu prošlost zajedno s njom. Mnogi od njih su mrtvi: njezini roditelji, prijatelji, njezini ljubavnici. Oni ne samo da zajedno glume Isabellinu priču, već je i pjevaju.

Isabellina soba

Goebbelsova predstava 'Stifterove stvari' u produkciji Théâtrea Vidy iz Lausanne, djelo je nadahnuto procesom pisanja Adalberta Stiftera. Taj performans/instalacija Stifterovu tekstu pristupa kao sukobu s nepoznatim, sukobu sa silama kojima čovjek ne upravlja; za nj je tekst poziv na usvajanje mjerila i sudova različitih od vlastitih, ali i prilika za pomirenje s nerazumljivim kulturnim referencama, posebice u području ekoloških katastrofa koje je Stifter svojim poznatim oštrim okom odavno predvidio. Predstava bez glumaca poziva na otkrivanje jedne zaboravljene osjećajnosti, u svijet mehaničkih glazbala i čarobnih pejzaža koji nastaju na sceni.

Spiro Scimone u 'Kuverti' gradi nestvaran svijet koji teži paradoksu. Slučajnog prolaznika tereti se za ubojstvo koje nije počinio, pretučen je i izmlaćen pendrekom, iz njega je mučenjem iznuđeno priznanje, naposljetku je i umoren, a njegovo tijelo obješeno na kuku, da bi ga uskoro proždrli stravični predstavnici vlasti uz viski i grupno fotografiranje. Dekadentno lice moći koja, na žalost, nadilazi maštu i postaje karikaturom diktature duboko ukorijenjene u prikazima pojedinih nadmenih svjetskih vođa, skrivenih iza ljigavih osmijeha koji bi nas lako mogli podsjetiti na mnoga dobro nam poznata lica. Predstavu 'Kuverta' režirao je Francesco Sframeli, a izvodi je Compagnia Scimone Sframeli iz Messine

Christoph Marthaler već je dva desetljeća jedan od najvažnijih svjetskih redatelja. Njegove predstave kroz visoku literaturu ili pučke predloške slikaju svijet kakav smo poznavali prije pada Berlinskoga zida. U predstavi 'Voćna mušica' koju izvodi Volksbüne am Rosa Luxemburg-Platz iz Berlina, Marthaler se pita je li moguće prikazati strast sadržanu u operi i tako iznjedriti zaključke o zasad nepoznatim genetskim informacijama koje bi nam mogle pomoći da razumijemo sadašnjost. Zašto genetski materijal svih kralješnjaka – kako ljudi tako i vrsta koje su iz njih nastale – znanstvenici proučavaju promatrajući voćne mušice? Marthalerov svijet je duboko zamišljen, ali i vedar, komičan, prepun životnog paradoksa. Bez njegova doprinosa nemoguće je zamisliti suvremeni teatar.