Riječ je o još jednoj knjizi iz 'lonca' tog hedonista i gastronoma u kojoj spaja književnost i kulinarske užitke, iznoseći na prepoznatljivo zanimljiv pripovjedački način povijest gastronomije od antičkih vremena do danas.

Uz svaki recept ide i priča o jelu u kojoj Barbieri, na više od 700 stranica, oživljava povijesne scene, predočavajuči ugođaj, boje i mirise.

Počevši od najstarijih, elementarnih jela i postupno vodeći prema onim novijim i kulinarski sve sofisticiranijim, pod poglavljima s naslovima poput 'Stvaranje svijeta i antička gozba' 'Blagoslov u srednjovjekovnom loncu' ili 'Sjaj i tama u građanskom salonu' kriju se brojne zanimljive priče o hrani prepune zanimljivih kulturno-povijesnih podataka.

Osnovna poruka knjige, međutim, nije hrana kao takva, niti hedonističko uživanje u jelu, kao ni slijepo pridržavanje tradicije, istaknuo je autor.

'Osnovna poruka te knjige na neki je način oslobađajuća, a to je da smo mi ljudska bića koja imaju pravo izabrati svoje opredjeljenje, okuse i mirise, i svoj pogled na svijet', naglasio je Barbieri.

'Ona slijedi neke tragove hrane kao suštine pogleda na svijet, te se kroz književne napore pokušava dodvoriti ideji da gastronomija, odnosno užitak u hrani kao svaki hedonistički element može sudjelovati u našoj spoznaji svijeta', pojasnio je.

'No, hrana je tu izravna poruka da ne postoji samo jedan jedini put i da ćemo, ukoliko tradiciju shvaćamo kao nešto što je obvezujuće, otići na krivi put', zaključio je Barbieri.

Knjiga 'Vrijeme je za gozbu' objavljena je u izdanju nakladnika Profil Knjige čiji je urednik Velimir Visković istaknuo kako, iako je riječ o nekoj vrsti kuharice, to djelo nedvojbeno pripada u domenu literature.

'To je jedna sjajna zbirka esjeja i priča literarnog sadržaja u kojoj Barbieri stapa gastronomiju i ljepotu pričanja priče. Toliko informacija, priča, mitova i čitav niz podataka iz povijesti, arheologije, mitologije i geografije svrstava tu knjigu u umjetnička djela', kazao je Visković.

'Knjiga je konceptualizirana oko ideje povijesti jela i gastronomije a u njoj Barbieri na svoj način parafrazira, nanovo priča razne mitove gdje se pojavljuju jela, konstruira cijele male priče, ponekad vješto fabulirane i poentirane, koje imaju svoje korijene u mitologiji, starim legendama, epovima i sagama', dodao je.

O knjizi je u atriju Muzeja Mimara govorio i recenzent Željko Ivanjek, ocijenivši kako je riječ o još jednom primjeru iznenađujuće lakoće zrelog pripovijedanja toga autora, u kojemu je Barbieri pokazao umijeće vladanja čitavim nizom pripovjedačkih strategija, temeljeći svoje zapise na znanstvenim činjenicama.

Veljko Barbieri (1950.) autor je brojnih romana, zbirki pripovjedaka i eseja, putopisa, kratkih priča i pjesama te kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela u kojima se bavi europskom i sredozemnom baštinom, posebice baštinom Dalmacije. Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u mnogim domaćim i stranim antologijama proze. Svojim prozama sudjelovao je s nekoliko slikara i grafičara u stvaranju više grafičkih mapa.

Dobitnik je značajnih književnih nagrada, a 2006. njegov roman 'Dioklecijan' nagrađen nagradom Matice hrvatske za najbolju knjigu godine.

Kao popularni gastronom iznimno je prisutan u medijima, te je voditelj HTV-ove emisije o kulinarstvu 'Jelovnici izgubljenog vremena' i autor gastronomskih rubrika u brojnim domaćim i inozemnim tiskovinama. Svoje gastronomske novinske kolumne ukoričio je u četiri knjige naslovljene 'Kuharski kanconijer', te u knjigama '134 male priče o hrani', '100 mitova o hrani i 200 legendarnih recepata' i drugima. 'Vrijeme je za gozbu' njegov je jedanaesti naslov objavljen pod egidom Profila u isto toliko godina.