Za koji dan u knjižarama će se pojaviti nova zbirka pjesama Olje Savičević Ivančević 'Mamasafari (i ostale stvari)', prošlogodišnje dobitnice tportalove književne nagrade roman@tportal.hr i aktualne tportalove kolumnistice. Prije no što knjiga izađe iz tiska, donosimo vam pet pjesama
Popudbina je možda prava riječ za sadržaj zbirke 'Mamasafari (i ostale stvari)' Olje Savičević Ivančević, jer tri ciklusa zbirke su manje ili više izravno vezana za putovanja. Obilje koje čini popudbinu, a koje nužno mora biti kondenzirano kako bi stalo u manju knjigu-torbu, mogli bismo grubo razvrstati u pjesme-reportaže, pjesme-putopise, pjesme-dokumentarce, pjesme-pamflete, pjesme-eseje, pjesme-fikcije, pjesme-priče, obične pjesme u prozi, obične pjesme, bilješke… U svakom slučaju, sve je ovdje od stopostotnog pamuka koji pjesničkom magijom dobiva trajnost glinenih pločica.
Prvi ciklus 'Istanbulske razglednice' donosi baš ono što mu ime kaže na način takav da bi tursko Ministarstvo kulture odmah trebalo autorici početi pisati zahvalnicu namirisanu svim začinima bazara i ponuditi joj barem još jedan boravak u Istanbulu.
Srednji ciklus 'Mamasafari (i ostale stvari)' donosi poeziju porodičnog i osobnog safarija u kojoj se pozicija majke u kojoj još živi i dijete i djetinjstvo, ali i odnos s vlastitom majkom isprepliću kao korijenje i kamenje. Tih uloga nema bez ljubavi i ostalih nečistih, divljih i svakodnevnih sila čije privođenje u poeziju zahtijeva prodorno oko, gipku ruku i otvaranje rajfršlusa utrobe.
'Soundtrack za slijepe putnike' donijet će prije nastale, a nikad još objavljene pjesme, u jednoj od kojih ćemo naći i stihove poput na pusti otok ponijela bih / metaforu. Zbog takvih stihova ova knjiga je izbor i za pusti otok – na kojemu s njom nitko nije otok na otoku – ali i za milijunski grad.
Olja Savičević Ivančević (Split, 1974), pjesnikinja je i spisateljica. Autorica je pjesničkih zbirki: 'Bit će strašno kada ja porastem'(1988), 'Vječna djeca'(1993), 'Žensko pismo'(1999), 'Puzzlerojc'(2006), 'Kućna pravila' (2007), knjige priča 'Nasmijati psa' (2006) i romana 'Adio kauboju' (2010). Za rukopis 'Nasmijati psa' nagrađena je 'Prozakom', dobitnica je prve nagrade 'Ranko Marinković' Večernjeg lista za kratku priču te nagrade 'Kiklop' za najbolju zbirku poezije 'Kućna pravila'. Roman 'Adio kauboju' nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman u Hrvatskoj 2010., kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost 'Jure Kaštelan'. Poezija i proza ove autorice prevedene su i objavljene, u časopisima ili kao knjige, na dvadesetak jezika. Uvrštavana je u domaće i strane izbore i antologije. Živi i radi u Splitu kao slobodna spisateljica. Piše kolumne u novinama i na portalima, a surađuje i s kazalištima.
