Zagrepčanka Nada Ruždjak debitirala je 1963. godine u riječkom HNK Ivana pl. Zajca.

Nakon kratkog razdoblja u zagrebačkom kazalištu Komedija, na sceni zagrebačkog HNK prvi se put pojavila kao Gilda u Verdijevu 'Rigolettu' i odmah osvojila i publiku i kritiku.

Na istoj je pozornici provela najveći dio karijere kao prvakinja Opere, uz česta gostovanja u brojnim inozemnim opernim kućama.

Godinama je bila nezamjenjiva interpretkinja specifičnog lirsko-koloraturnog repertoara tumačeći s velikim uspjehom Donizzettijevu Luciju di Lammermoor, Rosinu u 'Seviljskom brijaču' Rossinija, Olimpiju u 'Hoffmanovim pričama' Offenbacha, Musettu u 'Boemima' Puccinija, Zerbinettu u 'Arijadni na Naxosu' Straussa i mnoge druge uloge.

Vrhunac je postigla kao Verdijeva Traviata u režiji svog supruga Vladimira Ruždjaka, a posebno se istaknula kao vrsna mocartijanska pjevačica, Susanna i Grofica u 'Figarovom piru', Kraljica noći u 'Čarobnoj fruli' i Konstanza u 'Otmici iz Saraja'.

U svakoj ulozi blistala je iznimno lijepim i ujednačenim glasom, sigurnim koloraturama i uvjerljivim scenskim nastupom. Pojedini naslovi poput 'Lucije' i 'Traviate' postavljali su se upravo zbog njezinih velikih pjevačkih mogućnosti te je u niz sezona nosila velik dio repertoara.

Sazrijevajući, s godinama je njen glas dobivao i dramskija obilježja te se također nadasve uspješno predstavljala i u drukčijem sopranskom repertoaru, kao Mimi u 'Boemima', Margareta u Gounodovu 'Faustu', Nedda u Leoncavallovim 'Pagliaccima' te Puccinijeva 'Madame Butterfly' za koje je kreacije dobila niz priznanja.

Uz scensko djelovanje Nada Ruždjak bila je tijekom karijere često prisutna i na koncertnome podiju. Karijera Nade Ruždjak bila je jedna od najuspješnijih u novijoj povijesti Zagrebačke opere.

Iznimno omiljena kod publike i kritičara, primadona je ostala trajno upisana zlatnim slovima u anale opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.