Tužnu vijest o smrti svog člana, javlja HRT, priopćilo je Društvo hrvatskih književnika koje će naknadno obavijestiti i o datumu i vremenu ispraćaja.

Pajo (Pavao) Kanižaj bio je glavni urednik satiričko-humorističkih časopisa Paradoks, Paradoksi i Žalac te je uređivao humor u Studentskom listu (Semafor), Vjesniku i Večernjem listu, a na Hrvatskoj televiziji (i kad se zvala Televizija Zagreb) uređivao je zabavne emisije, humorističke i serije za djecu. Bio je i urednik umjetničkog programa.

Uz knjige za odrasle, djecu i omladinu, Kanižaj je napisao i stihove za četrdeset pet slikovnica, mnoge kazališne predstave, radijske i televizijske emisije i dva cjelovečernja filma.

Kao dramski pisac napisao je nekoliko kazališnih i desetak radio-drama za djecu i radio-komedija od kojih su neke i nagrađivane. Napisao je i scenarij za cjelovečernji film prema romanu Ivane Brlić Mažuranić 'Čudnovate zgode šegrta Hlapića'.

Humoristički i satirički tekstovi prevođeni su mu na njemački, talijanski, ruski, poljski, češki, mađarski, bugarski, albanski, slovenski, makedonski i ponajviše slovački jezik.

Dobitnik je mnogih domaćih nagrada za humorističko-satiričko stvaralaštvo ('Zlatno Kerempuhovo pero', 'Zlatna sirena') kao i prve nagrade na Međunarodnom festivalu humora u Italiji. U Tokiju je dobio nagradu za haiku.

Na prvoj (i jedinoj) smotri poslijeratne kajkavske lirike Samobor-71 nagrađen je Zlatnom lirom. Mnogo pjesama mu je uglazbljeno, a neke su i nagrađivane (Vužgi, Hrvatski kraj, Moja domovina, Beat na moru).

U Koprivnici je 2006. dobio nagradu za životno djelo.

Na početku satiričke karijere dobio je za jednu humoresku vrlo prestižnu nagradu – 4 mjeseca!

Pajo Kanižaj rodio se u podravskom selu Đelekovcu pored Koprivnice 22. srpnja 1939. Đelekovec mu je rodno selo, a Koprivnica rodni grad u kojem je živio od pete godine i završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.