Početkom šezdesetih prošlog stoljeća grupa internacionalnih umjetnika okupila se u pokretu Nove tendencije zagovarajući princip kontinuiranog istraživanja u umjetnosti i opisujući svoj stvaralački proces kao racionalni, znanstveni pristup estetskim pitanjima. Umjetnici su odbacili princip samo-ekspresije koji su promovirali predstavnici apstraktnog ekspresionizma, a namjera im je bila pomoću eksperimentiranja geometrijskim oblicima, novim materijalima i uz pomoć strojeva promijeniti percepciju gledatelja. Zalagali su se za apstraktnu umjetnost i depersonalizirano, kolektivno stvaralaštvo.

Ivan Picelj jedan je od pokretača ovog pokreta i jedan od najistaknutijih hrvatskih pripadnika geometrijske apstrakcije. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih Picelj, pored stalnog prisustva na Novim tendencijama u Zagrebu i u inozemstvu, intenzivno izlaže na svim većim i važnijim međunarodnim izložbama konstruktivističke umjetnosti u Europi i Americi te stvara zavidnu internacionalnu karijeru.

Suradnja s Galerijom Denise René u Parizu krenula je nešto ranije, 1959. godine kada je u ovom prostoru održana njegova prva izložba. Otada pa sve do 2010. godine Picelj je u toj galeriji, specijaliziranoj za konstruktivističku i op-art umjetnost, redovito izlagao te je bio i autorom grafičkih rješenja nekoliko plakata Galerije. Galerija Denise René bila je 1966. godine i izdavač mape serigrafija pod nazivom 'Oeuvre programme No 1' i upravo je ova mapa karakteristično djelo koje nam ukazuje na cijeli niz ambicioznih projekata koje Picelj poduzima tih, u stvaralačkom smislu, možda najplodnijih godina i koja je bila inspiracijom za odabir radova za izložbu pod nazivom Ivan Picelj – Programirani krugovi.

Mapa 'Ouevre programme', s radovima koji se čine kao kompjutorske grafike producirane bez kompjutora, reprezentira formalne i sadržajne promjene u Piceljevom stvaralaštvu šezdesetih godina – od jasno vidljivih utjecaja ruskih konstruktivista u njegovom slikarstvu iz 50-ih, Picelj se sve više okreće grafičkim tehnikama i individualizira svoj likovni izraz.

Picelj je često radio u serijama u kojima je razvijao problemske sklopove i stvarao uzročno-posljedično elaborirane cjeline. Unutar tog niza, mape 'Oeuvre programme No 1' i 'Cychlophoria' te kolaže i grafike pod nazivom 'CM' povezuje upotreba karakteristične modularne jedinice, kruga sastavljenog od crtica različite širine - poput bitova koji sastavljeni samo od jedinice i nule omogućuju bezbroj kombinacija - čijim poretkom i umnožavanjem umjetnik konstruira kompoziciju.

Crtice su najšire u sredini kruga, a stanjuju se prema vanjskim rubovima, ili obrnuto – najšire su pri rubovima te se stanjuju prema središtu. Nizanje krugova na različite načine, s drugačijim usmjerenjima, na bijeloj, crnoj, zlatnoj ili koloriranoj pozadini osnovni je konstrukcijski princip koji u različitim medijima proizvodi različite učinke. Neke od radova na ovoj izložbi publika će imati priliku vidjeti po prvi put, a radovi su pronađeni u obiteljskoj ostavštini umjetnika i govore nam o studioznom i dosljednom provođenju eksperimentalnog postupka na području percepcije i ispitivanja novih tehnika.

I dok su i drugi umjetnici tih godina s velikim oduševljenjem prihvatili novu tehniku serigrafije, Picelj ju primjenjuje i na drugačijim podlogama – platnu, šperploči, iverici - i stvara depersonalizirane slike, prekrasne op-artističke kompozicije u čijem je središtu uvijek motiv kruga – u horizontalno nanizanim redovima, u kružnom poretku ili u dijagonali koja presijeca cijeli format slike. Koloristički i kompozicijski najatraktivniju varijaciju ovog motiva nalazimo u mapi 'Cychlophoria', dok u nizu reljefa poput izloženog 'Wertha' iz 1972. motiv kruga dobiva svoju treću dimenziju.

Izložbom 'Programirani krugovi' predstavljamo mali segment iznimno obimnog stvaralaštva ovog autora koji je ostavio dubok trag na području likovnih umjetnosti i grafičkog dizajna druge polovice dvadesetog stoljeća.